Korijandar, agrotehnika uzgoja

2320

Korijandar je biljka umjereno tople klime. Kritična temperatura klijanja i nicanja je 9 °C, a za razvoj lisne rozete 16 °C. Korijandar ima veliku potrebu za vlagom, posebno u fazi rasta i cvjetanja.

Izvor: Wikipedia
Izvor: Wikipedia

Korijandar ne zahtijeva neko posebno tlo. Iako se može uzgajati i na vrlo siromašnom tlima, najbolji se prinosi postižu na dubokim, rastresitim i nezakorovljenim tlima bogatim kalcijem. Najbolji pH tla je od 6.0 do 7,2.

Korijandar treba obavezno uzgajati u plodoredu jer je osjetljiv na monokulturu. Dobre pretkulture su gnojidbene okopavine i strne žitarice. Na istu ga površinu treba sijati svake 2-3 godine.

Obrada tla započinje zaoravanjem strništa. U jesen treba čim ranije obaviti duboko oranje na dubini od 30 em. Ako se korijandar sije nakon kasnih okopavina, duboko oranje treba obaviti odmah nakon skidanja pretkulture. Tlo se potom ostavi da prezimi. Predsjetvena priprema tla obavlja se u rano proljeće, obično krajem veljače ili početkom ožujka.

Korijandar ne traži mnogo hranjiva, ali u fazi rasta treba osigurati dovoljnu količinu s obzirom na to daje vrijeme vegetacije vrlo kratko, a korijen slabo razvijen i male usisne moći. Pri tome treba imati na umu da preobilna gnojidba dušikom pospješuje razvoj vegetativnog dijela biljke na račun generativnog. Obično se primjenjuje 50 – 60 kg/ha N, 60 kg/ha P205 i 80 kg/ha K20.

Korijandar se razmnožava isključivo direktnom sjetvom sjemena u polje pomoću sijačica na dubinu 2-3 cm. U normalnim uvjetima razmak između redova je 25 – 30 cm. Na nezakorovljenom tlu i tlu koje nije sklono stvaranju pokorice razmak između redova može biti i 12-13 cm. Sjetvu treba obaviti u prvoj polovici ožujka, a najkasnije do početka travnja. Važno je napomenuti da prinos značajno ovisi o vremenu sjetve pa ju treba obaviti čim ranije. Količina sjemena potrebnog za 1 ha površine ovisi o međuređnom razmaku. Najčešće treba oko 15 kg/ha ili oko 100 zrna po m2. Za razvoj 70 – 80 biljaka po m2, klijavost sjemena treba biti najmanje 90 %.

Međuredno kultiviranje i okopavanje je nužno u slučaju većeg međurednog razmaka, posebno u prvoj fazi razvoja dok se ne sklope redovi. Najčešće se izvodi dva puta. Prvo se kultiviranje obavlja kad biljke formiraju redove i imaju 3-5 stalnih listova. Kultiviranje se obavlja međurednim kultivatorom, a nakon toga slijedi ručno okopavanje. Drugo kultiviranje i okopavanje treba obaviti 2-3 tjedna nakon prvog. Ako je međuredni razmak 12 cm, nasad se samo plijevi. Nakon drugog okopavanja redovi se brzo sklapaju pa kultura sama uništava korov.

Prihranjivanje ovisi o plodnosti tla, a treba ga obaviti u prvoj fazi razvoja biljaka, prije sušnih razdoblja. Za prihranu se koriste dušična gnojiva. Gnojidba se može obaviti istovremeno s kultivacijom, pri čemu treba paziti da se gnoji neposredno uz redove jer gnojivo ne smije padati po lišću. Za prihranu se upotrebljava oko 100 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN). Na manje plodnim tlima prihranjivanje se može ponoviti.

Za proizvodnju korijandra najvažnije je odrediti pravi trenutak žetve. Korijandar cvjeta i sazrijeva neujednačeno. To znači da istovremeno ima zrelih, zelenih, pa i tek zametnutih plodova. Zeleni plodovi se ne smiju brati jer imaju vrlo neugodan miris koji se tijekom destilacije prenosi i na eterično ulje. Žetvu je najbolje obaviti kad plodovi promijene boju iz zelene u tamnožutu, a stabljika postane slamnatožuta. Žetva se obavlja žitnim kombajnom. Plodovi se nakon žetve čuvaju na hladnom, tamnom, suhom i prozračnom mjestu. U slučaju proizvodnje eteričnog ulja, nakon žetve slijedi destilacija.

Prinos ploda je 1000 do 2000 kg/ha.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.