Zelena gnojidba

561

Premda od davnina poznata, kod nas su još uvijek rijetka gospodarstva koja prakticiraju zelenu gnojidbu.

repica

Zelenom gnojidbom nazivamo postupak pri kojem u tlo unosimo zelenu masu, obično za to posebno posijanih biljaka koje su u stanju u kratkom vremenu stvoriti veliku količinu mase, a usljed čega se i obavlja »zelena« gnojidba. Prednosti zelene gnojidbe su mnogobrojne. Njome se tlo obogaćuje novim hranivima, poboljšava struktura i stabilnost tla, suzbijaju korovi, police (mikro)biološka aktivnost tla, i si.

U Hrvatskoj, mnogim poljoprivrednim kulturama koje se siju u kasno proljeće ne prethodi ništa doli ugara (neobrađenog polja). Isto vrijedi i za kulture koje dozrijevaju ranije, nakon kojih polja također ostaju u ugaru. Premda se ugar odlikuje mnogim pozitivnostima, umjesto ove prakse, daleko bolje bi bilo, neobrađena polja zasijati nekom od, ili smjesom kultura za zelenu gnojidbu. Ovime bi se spriječilo isušivanje tla u ljetnim mjesecima, erozija, te ispiranje hraniva u jesenskom i zimskom periodu. Sjetvu kultura za zelenu gnojidbu obavljamo u rano proljeće, ili, još češće, nakon završetka glavne vegetacijske sezone, tj. na izmaku ljeta, ili početku jeseni. Ukoliko se na proljeće želi posijati neka rana kultura, onda je najesen za zelenu gnojidbu bolje posijati biljke koje ne prezimljuju. Ove će do proljeća posve uvenuti, te će se tada moći nesmetano unijeti u tlo, nakon čega odmah može uslijediti rana proljetna sjetva ili sadnja.

Nakon sjetve siderata, kako se još nazivaju biljke za zelenu gnojidbu, a što se obično obavlja rano s proljeća, ili u kasno ljeto, zahvaljujući brzom rastu, siderati u srazmjerno kratkom vremenu razvijaju jako puno zelene mase, koju je moguće unijeti u tlo prije sjetve glavne kulture, odnosno jesenskog oranja. Na tlima koja su siromašna fosforom, prilikom sjetve kultura za zelenu gnojidbu, moguće je dodati i nešto samljevenih fosfata (300-600 kg/ha), a posijanu parcelu je poželjno povaljati.

Ako siderate uzgajamo na težim tlima koja zbog pozitivnog učinka izmrzavanja želimo ostavili gola preko zime, zeleno gnojivo treba unijeti u tlo prije ili za vrijeme jesenskog oranja. Ukoliko su biljke veće od 20 cm, poželjno ih je prethodno pokositi ili isjeckati tanju racama, te ostaviti nekoliko dana da malo povenu i izgube vodu.

Masu je tek nakon ovoga, potrebno vrlo plitko, sasvim površinski unijeli u tlo, i ostavili nekoliko dana (4-6), nakon čega se obavlja završna, dublja obrada. Premda ovaka praksa unošenja zelenog gnojiva u tlo zahtijeva nekoliko zahvata koji odlažu završnu jesensku obradu, ovakvo postupanje zelenim gnojivom daje najbolje rezultate. Naime, pošto neki liiikroorganizmi tla i gujavice nisu u stanju razgrađivati zelenu masu bogatu klorofilom, prethodno pokošena, i plitko u tlo unijeta zelena masa se lakše razgrađuje negoli izravno zaorana zelena masa. Dakako, na pješčanim tlima, koja obično ne oremo na jesen, sideral je uputnije pustiti da prezimi, a čime ćemo spriječili ispiranje hraniva usljed jesenskih i zimskih oborina, te eventualnu eroziju.

Ako su biljke pak manje od 15 cm, prethodnu kosidbu je moguće i izostaviti, pa se biljke unose izravno u tlo, Također je važno paziti da se zelena gnojidba obavi na vrijeme, kako ova ne bi smetala sjetvu ili sadnju sljedeće kulture. Obično je dovoljno da se ostavi razmak od 2 do 3 tjedna. U svrhu još brže razgradnje zelene mase, neki eko-poljoprivrednici dodaju, za ovu namjenu specijalno izrađene »startere«, čijim dodatkom se proces razgradnje zelene mase znatno ubrzava. Najbolji od ovih jeste tzv. Pfeilerov biloško-đinamiči starter, a kojeg je moguće nabavili u Austriji, te »koncentrirani gnoj iz bačve«. Zelenu gnojidbu je također moguće kombinirati stajskim ili nekim drugim gnojem.

Izvor: Ekološka poljoprivreda / Darko Znaor

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here