Siva šljivovača ili šljivarka

3149

Latinski naziv ove gljive, Entoloma dolazi od starogrčke riječi entos, što znači unutarnji i riječi loma, što znači rub, kao asocijacija na povijeni rub klobuka što je slučaj s više vrsta unutar roda.

Naziv clypeatum latinskog je porijekla i znači poput okruglog štita. Srednje je velika gljiva koju karakterizira simbioza s voćkaricama i često raste u obliku vilinih kola. Za većinu predstavlja dobru jestivu gljivu, ali prema nekim izvorima ubraja se u sumnjive pa čak i otrovne gljive.

Rasprostranjena je po Europi i Americi. Saprofitska je gljiva koja često raste pod stablašicama iz roda Rosa, zatim Crataegus, Malus, Pyrus i Prunus po listopadnim i miješovitim šumama, vrtovima i parkovima. Često dolazi u malim grupama ili u vidu vilinih kola, a rijetko pojedinačno, obično su sakrivene u travi i zato neuočljive.

Klobuk je promjera od 5 do 10 cm, u početku konveksan, kasnije se izravnava, s ispupčenjem na vrhu i s uzdignutim, valovitim rubom. Površina klobuka je glatka, za vlažna vremena je ljepljiva i tamnije boje, a za suhog svilenkasto-vlaknasta i svjetlije boje. U mladosti je bijele boje, zatim nježno ružičaste, prljavo ružičaste ili sivosmeđe, a u zreloj dobi s crvenkastim odsjajem. Meso je tanko, vlaknasto, gusto, bijelo ili smeđkasto. Stapka je dužine od 4 do 8 ili ponekad i 12 cm i promjera od 1 do 2 cm, cilindrična, često zakrivljena, lomljiva, čvrsta, bijela s uzdužnim tamnije smeđim svilenkastim vlaknima, ružičaste ili sive boje. Bez prstena je, svjetlija prema bazi, u starosti postaje šuplja. Listići su srašteni, rijetki, široki, u početku svijetlo sivi, a potom prljavo ružičasti i na kraju prljavo smeđkastoružičasti, neravnog, zubčastog ruba i često se rašljaju. Spore su uglate, pentagonalne do heptagonalne. Otisak spora je ružičast.

Miris i okus je po brašnu. Vrijeme nalaženja je od travnja do lipnja. Sadrži manji udio bjelančevina, značajniji udio masti, značajan udio vlakana te pepeo i ugljikohidrate.

Prema većini izvora šljivovača je gljiva dobre jestivosti. Preporučuje se kuhanje svježih primjeraka 15 do 20 minuta, pripravu gulaša ili navode mogućnosti sušenja, kiseljenja ili zamrzavanja. Usčuplić (2012.) je svrstava u grupu gljiva čiji se otrovi kuhanjem razgrađuju. Rijetki izvori, kao što je Philips (2006.) navode je kao sumnjivu, a Bresinsky i Besl (1990.) kao otrovnu. Grupa turskih autora navodi 2010. godine i konkretan slučaj trovanja. Da je uzrok bila šljivovača dokazano je u laboratoriju Odjela biologije na Mŭgla Univerzitetu. Simptomi koje su činili povraćanje, vrtoglavica, znojenje i hladnoća, a povukli su se u roku jednoga dana zahvaljujući tretmanu aktivnim ugljenom.

Prema navodu jednoga od naših najpoznatijih stručnjaka za gljive Romana Božca, slična i također jestiva gljiva je bijela šljivovača (Entoloma sepium) koja je vidljivo svjetlije, bijele boje, čiji ozljeđeni dijelovi pocrvene i koja je ponešto veća od šljivovače. Slične su i jestive Entoloma saundersii čiji je klobuk olovnog izgleda i jestiva travanjska rudoliska Entoloma aprile koja ima tamnosmeđi klobuk i manja je od šljivovače. Opasnost leži u zamjeni s otrovnom olovastom rudoliskom Entoloma sinuatum koja je vidljivo veća od šljivovače i koja se pojavljuje kasnije od nje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.