Proizvodnja kozjeg i jarećeg mesa

156

Zadnjih nekoliko godina ta se proizvodnja intenzivira, jer su obiteljska gospodarstva prepoznala ekonomsku isplativost te proizvodnje.

Uzgoji koza organizirani su u mini farmama, s 30 – 60 životinja,+ čiji je osnovni proizvod mlijeko, koje se prerađuje u sir.

Povećano zanimanje za tom proizvodnjom ogleda se u činjenici što se uz relativno manja ulaganja može brzo doći do odgovarajućega financijskoga učinka te što je potražnja na tržištu za kozjim sirevima velika. Istovremeno, mijenjaju se i navike naših stočara te se sve više povećava konzumacija i drugih kozjih proizvoda- jarećega mesa.

Zadnjih godina povećavaju se uzgoji burskih koza, koja je tipična mesna pasmina. Raspodjela po pasminama pokazuje da su najveći uzgoji francuske alpine i njenih križanaca s hrvatskom bijelom kozom te njemačke srnaste koze. Potrebno je reći da se sve više povećavaju i uzgoji burske koze, čiji su uzgoji najbrojniji u slavonskim županijama. Burska se koza uzgaja u čistoj pasmini ili se koristi u križanjima, u cilju popravljanja konformacije tijela naših pasmina koza.

U pogledu postojećih ograničenja u kozarstvu ona su slična stanju ovčarstva, kao što je nepostojanje rajonizacije uzgojnih područja, u prosjeku nedovoljna educiranost uzgajivača-kozara, nerazvijeno tržište proizvoda i nepostojanje standarda. U novije doba javlja se sve veći broj udruga uzgajivača, s ciljem unapređenja uzgoja. Kao značajne nedostatke kozarstva treba istaknuti još uvijek izražene poteškoće oko nabavke kvalitetnoga rasplodnoga materijala.

Iako se primjećuje značajna ekspanzija širenja koza pod selekcijom, još je uvijek nezadovoljavajući. Također, trebalo bi proširiti područja za otkup kozjega mlijeka, kao i poraditi na edukaciji potrošača o kvaliteti kozjega mlijeka i mesa (osobito mesa jaradi), tj. osigurati plasman kozjih proizvoda na tržištu. Upotrebom kvalitetnih rasplodnjaka morala bi se popravljati proizvodna svojstva naših domaćih koza, a korištenjem različitih krmiva, proizvedenih na vlastitom gospodarstvu, i kvalitetnim balansiranjem obroka, trebale bi se ukloniti sve nepravilnosti u hranidbi koza. Uz sve nabrojano, neophodna je pomoć stručnjaka svih profila u edukaciji uzgajivača koza, uz implementiranje novijih znanstvenih spoznaja u praksu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here