Objekti za uzgoj kunića

3137

Za optimalne proizvodne rezultate i besprijekorno održavanje zoohigijenskih uvjeta najbolje je da prostor za uzgoj kunića ima najmanje dva međusobno odvojena dijela.

U jednom dijelu držimo matično stado i životinje u reprodukciji, a u drugom dijelu životinje u tovu. Ako su te prostorije međusobno povezane hodnikom, pa se ne ulazi iz jedne u drugu možemo govoriti o maloj farmi.

Za veći uzgoj kunića možemo preurediti samostojeći objekt, tavanski ili podrumski prostor. Ovisno o načinu izgradnje, ulaganja mogu biti veća ili manja, odnosno minimalna. Ako se odlučimo za uređenje postojećeg tavanskog prostora moramo uzeti u obzir da takav smještaj zahtijeva veći fizički rad. Naime svakodnevno se više puta moramo penjati i silaziti radi donošenja hrane i odnošenja izmeta (gnoja), te obilaska životinja. Ako se svejedno odlučimo za takav prostor, moramo znati da je najvažnije postaviti dobru izolaciju ispod krovne konstrukcije, odnosno optimalnu za način izrade krova. Krov ne smije nigdje prokišnjavati, a pogotovo vlažiti. Toplinska izolacija mora spriječiti pregrijavanje u ljetnim mjesecima (kad je više od 30oC), odnosno preveliko pothlađivanje zimi (ispod 5°C do 10oC).

Podovi, odnosno stropovi prostorija ispod moraju biti izgrađeni dovoljno čvrsto da mogu podnijeti teret opreme, hrane i životinja bez vibracija. Dobro bi bilo da je gornji sloj gladak i nepropustan, te izrađen od materijala koji se može lako čistiti. Nadalje u tavanskom prostoru moramo osigurati dovoljno svjetla. Dobro je ako postoje bočni i krovni prozori. Što su prozori veći i brojniji, to je osvijetljenost bolja, ali je toplinska izolacija slabija, pa je o tome potrebno voditi računa. Također prozori moraju imati mogućnost zasjenjenja kako tijekom dana sunčeva svjetlost ne bi izravno udarala na kaveze sa životinjama. Prozori moraju imati mogućnost otvaranja kako bi osigurali dovoljno svježeg zraka, ali bočni moraju imati i grilje da spriječimo propuh. Od instalacija je potrebna električna za osvjetljenje (eventualno ventilaciju i zagrijavanje), vodovodna za pojenje i pranje, te kanalizacija. U podrumskim prostorijama je također moguće držanje kunića, ali mnogo lakše nego u tavanskim. Najveća prednost podruma u odnosu na tavan je toplinska izolacija. U većini podruma koji su dobro ukopani u zemlju (do 3/4 vanjskih zidova) temperatura se tijekom godine ne spušta ispod 5oC zimi, odnosno rijetko prelazi 20oC ljeti.

Vlažnost zraka u podrumskim prostorijama nije gotovo nikada premala, ali je češći problem prevelika. Naime, ako je zgrada u čijem podrumu želimo držati kuniće smještena na povišenom i ocjeditom terenu, uz solidnu izgradnju temelja, odnosno podrumskih prostorija, vlaga nije povećana i bez većih zahvata moguće je držanje kunića. U suprotnom je potrebno izolirati zidove i podove kako bi vrijednost vlažnosti zraka optimalizirali za držanje životinja. Malo povećana vlaga može se riješiti pravilno postavljenom ventilacijom koju je u podrumu svakako potrebno dobro riješiti, jer za razliku od tavana, najčešće nema dovoljno prozora kroz koje bi mogao izlaziti i stvoreni amonijak. Prozori su na zidovima podruma problem i zbog dnevne svjetlosti. Poželjno je kunićima osigurati dobro prirodno svjetlo od najmanje 12 sati dnevno, što je u većini podruma teško. Umjetna rasvjeta ne može nadomjestiti prirodnu, jer kunići pri stalnom umjetnom svjetlu postaju nemirni, razdražljivi i pod stresom, što nepovoljno utječe na njihov metabolizam i proizvodne rezultate.

Probijanje novih ili povećanje postojećih prozora stvara dodatne troškove, ali također remeti i stabilnost same građevine. Problem za držanje kunića u podrumskim prostorijama također mogu predstavljati stepenice, jer je preko njih potrebno unositi opremu i hranu, ali još više i iznositi gnoj. Od instalacija problem može predstavljati kanalizacija, ako prilikom izgradnje nije ukopana ispod poda podruma nego prolazi njegovim stropom. Struja i voda su najčešće nadohvat ruke.

Najlakše je preuređenje i adaptacija postojeće staje ili dvorišne zgrade (garaže, ostave i slično). U već gotovim zgradama moguće je uz neznatna ulaganja stvoriti gotovo optimalne uvjete za držanje kunića.

Ovisno o veličini objekta određujemo i tehnologiju. Bitno je da zgrada u kojoj želimo držati kuniće nije smještena u blizini industrije koja zagađuje i stvara veliku buku i vibracije. Mora biti osiguran dovoljan prilaz. Zidovi moraju biti dovoljno čvrsti i debeli da izoliraju vanjske zvukove koji mogu utjecati na kuniće. Debljina je potrebna i zbog primjerene toplinske izolacije kako je u početnoj fazi ne bi morali postavljati. Bilo bi dobro da je unutarnja strana ožbukana i glatka kako bi čišćenje bilo lako. Stijenke zidova mogu biti izrađene i od drveta (stare staje), ali daske moraju međusobno dobro prianjati jedna uz drugu i moraju biti neoštećene kako se u njima ne bi zadržavali insekti i štetočine. Zidovi moraju biti dovoljno visoki (od 3,5 metara na više) ako nema stropa. U slučaju da postoji strop, poželjna visina je preko 3 metra. Krov ili strop moraju biti dobro toplinski izolirani da spriječe ljetnu pripeku, odnosno zimske gubitke topline. Visina zidova u izravnoj je vezi s načinom ventilacije. Minimalne vrijednosti visine zahtijevaju umjetnu ventilaciju putem dobro raspoređenih ventilacijskih tunela. Što su zidovi viši, to je olakšana ventilacija bez stvaranja propuha. Zidovi ne smiju vlažiti izvana niti iznutra, jer povećana vlažnost nepovoljno utječe na kuniće, a naročito ljeti. Podovi moraju bit čvrsti, ravni i dovoljno glatki da omogućavaju dobro čišćenje.

Poželjno je da imaju blagi pad prema sabirnom kanalu i podni odvod, kako bi ih povremeno mogli oprati, a naročito ako životinje držimo u tovu u turnusima. Za osvjetljenje (i prirodnu ventilaciju) koristimo bočne prozore, a ako nema stropa mogu se dodati i krovni. Veličina i raspored prozora moraju biti takvi da omogućavaju dovoljno ravnomjerno raspoređenog svjetla tijekom dana. Okvirno možemo računati da je osvijetljenost dobra, ako u najtamnijem dijelu možemo bez problema čitati slova veličine novinskog članka.

U suprotnom, moramo prirodno svjetlo nadopunjavati umjetnim. Dobro je da su prostorije za držanje hrane u istoj razini i odvojene od prostora u kojem držimo kuniće. Na taj način je olakšana borba protiv sveprisutnih glodavaca. U samostojećim objektima za držanje kunića olakšano je iznošenje izmeta i izgnojavanje. Putovi i način ovise o kavezima u kojima držimo životinje. Najlakše izgnojavanje je kad kuniće držimo u kavezima s rešetkastim podom, pa izmet i mokraća padaju u zajednički odvodni kanal koji se lako mehanički čisti i povremeno se može isprati. Pri tome važnu ulogu ima raspored kaveza; jednoetažni, dvo ili troetažni. Ako kaveze postavljamo tako da izmet i mokraća padaju izravno na pod, bez odvodnog kanala, tada pod mora biti izrazito čvrst i gladak da je olakšano mehaničko čišćenje i ispiranje mokraće, a naročito u ljetnim mjesecima kad je povećano stvaranje amonijaka.

2 Komentari

  1. Postoji li proizvodnja i klanje kunića negdje u hrvatskim zakonima? Pretražio sam sve, pisao ministarstvu ali odgovora nema nigdje ..

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.