Uzgoj gospine trave

4897

Naziv ove ljekovite biljke potječe od grčkih riječi hyper (nad) i exion (zamisao). Njena je ljekovitost poznata od davnina.

gospina trava

Koristili su je Egipćani i Grci prije 2500 godina. Samonikla gospina trava vrlo je raširena na našem području. Raste gotovo svuda, u hrastovim i borovim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima.

Gospina trava je višegodišnja zeljasta biljka. Iz gornjeg dijela busena svake se godine razvije veći broj stabljika visine 60 – 100 cm. Stabljike su čvrste i pri vrhu razgranate. Listovi su ovalnog oblika, dužine 3-4 cm, sa sitnim točkicama koje, gledano prema svjetlu, izgledaju kao perforacije zbog čega je njeno latinsko ime perforatum. Cvjetovi su svijetložute do zlatnožute boje. Cvijet promjera 2-3 cm ima pet latica. Latice imaju brojne tamne točke crvenog pigmenta. Gospina trava cvjeta u lipnju pa sve do kolovoza. U plodu (čahuri) se nalaze tvrde tamnosmeđe sjemenke (bez endosperma). Sjeme je sitno, crno, izduženo i neravne površine, a dozrijeva u kolovozu i rujnu. Masa 1000 sjemenki je 0,12 – 0,14 g. Biljka se razmnožava sjemenom i izdancima iz baze stabla. Dobro podnosi sušu i niske temperature.

Gospina trava sadrži više aktivnih tvari. Najvažnije među njima su hipericinski kompleks koji obuhvaća hipericin, pseudohipcricin, izohipericin i protohipericin i flavonoidi koji uključuju hiperozide, quercitin, rutin i biflavone. Osim njih, gospina trava sadrži hiperforin, neke tanine, eterično ulje i procijanidine.

Gospina trava se kao antiseptik koristi za liječenje rana i opeklina, a odavno je poznato njeno sedativno i diuretičko djelovanje pri liječenju neuroloških bolesti, hemoralgije, proljeva, bolesti urinarnog trakta, kao i u liječenju gastritisa i čira na žcludcu. Uporaba suhog ekstrakta kao antidepresiva učinila je ovu biljku jednom od najtraženijih i najviše istraživanih u zapadnoj Europi. Novija istraživanja u SAD-u ukazuju i na njeno antivirusno djelovanje kao i na mogućnost primjene u liječenju AIDS-a.

Uvjeti uzgoja

Gospina trava ne zahtijeva posebne uvjete uzgoja, ali treba izbjegavati zasjenjene i vlažne površine. U vrijeme rasta i cvjetanja malo joj je potrebnija toplina. Može se uzgajati na gotovo svim tipovima tala, osim močvarnih. Najbolji se prinosi postižu na dubokim i plodnim tlima povoljnih fizičko- kemijskih značajki.

Uzgoj

Plodored – Kao višegodišnja kultura, gospina trava se ne uzgaja u plodoredu. Najbolje pretkulture su one koje ostavljaju tlo bez korova. Monokotilcdoni su svakako bolje pretkulture od dikotiledona.

Obrada tla – U prvoj godini uzgoja neophodno je osigurati što dublji i rastresitiji sloj tla kako bi se mlade biljke brže razvijale i bolje ukorijenile.

Gnojidba – Prije oranja može se primijeniti 30 – 50 t/ha stajskog gnojiva, a ovisno o plodnosti tla, neposredno prije sjetve treba primijeniti 300 – 600 kg/ha mineralnog NPK 10-20-20 gnojiva. Gnojidbu mineralnim gnojivima treba obavljati i tijekom berbe, kasno ujesen ili u rano proljeće. Nakon gnojidbe treba obaviti međurednu kultivaciju ili okopavanje. Za prihranu se koriste dušična gnojiva.

Razmnožavanje – Gospina trava se razmnožava dijeljenjem starijih busena ili preko presadnica. Prcsadnicc se proizvode u hladnim lijehama. Sjeme se sije u redove, na dobro pripremljeno tlo tijekom lipnja. Sjeme se ne pokriva jer bolje klija na svjetlu; samo se blago pritisne radi boljeg kontakta s vlagom. Zbog jake insolacije i visokog stupnja evaporacije, ljetne lijehe treba zasjeniti. Nicanje je 14-20 dana nakon sjetve. Mlade se biljke tijekom ljeta plijeve, prihranjuju i zalijevaju. Ovako odnjegovane biljke do vremena sadnje dovoljno se razviju lako da već prve godine uzgoja donose relativno zadovoljavajuću količinu cvata.

Za sjetvu 1 m” rasada treba oko 0,5 g sjemena pri čemu se dobije 300 – 400 dobro razvijenih sadnica. Za 1 ha zasada (47.600 sadnica) treba oko 150 m2 lijeha.

Sadnja – Sadnju je najbolje obaviti u jesen da biljke do proljeća prebole sve eventualne povrjede i dobro se sjedine sa zemljištem, a s prvim toplim danima počinju razvoj. Proljetnu sadnju treba izbjegavati, a ako se ipak ne može izbjeći, treba je obaviti što je moguće ranije (do polovice travnja). Biljke se sade u redove na rastojanju 50-70 cm što se usklađuje s raspoloživom mehanizacijom za međurednu obradu i žetvu. Razmak između biljaka u redu treba biti 30-40 cm. Najbolji sklop za 1 ha površine u zavisnosti od plodnosti zemljišta kreće se od 35 000 do 50 000 biljaka.

 

Žetva

U prvoj se godini uzgoja u nizinskim krajevima prva žetva obavlja krajem lipnja i početkom srpnja, a druga krajem kolovoza. Na višim nadmorskim visinama, iznad 800 m, prve se godine žetva obavlja u kolovozu, a druge su godine moguće i dvije žetve. Na manjim površinama berba se obavlja ručno, a na većim strojno. Cvatovi sc beru sa stabljikom dužine 25 cm, a najbolje ih je brati kada jc podjednak broj neotvorenih pupoljaka i već procvjetalih cvjetova. Nakon žetve vršnih dijelova na visini od 25 cm, u drugoj se godini uzgoja razvijaju nove cvjetonosne stabljike, a druga je žetva moguća već nakon 40 – 50 dana.

Sušenje

Manje se količine mogu sušiti prirodnim putem, na tamnom i prozračnom mjestu, pri čemu debljina sloja ne smije biti veća od 10 cm. Za proizvodnju na veliko sušenje se obavlja u sušnicama na temperaturi do 50 °C. Za 1 kg suhih nadzemnih dijelova biljke potrebno je oko 4 kg svježih.

Prinos nadzemnog dijela biljke u prvoj godini uzgoja je oko 2000 kg/ha, a druge 4000 – 5000 kg/ha, u dvije žetve.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.