Kininovac snižava povišenu tjelesnu temperaturu

194

Omanja stabalca ili poveći grmovi iz roda Cinchona postala su dio povijesti otkako su španjolski osvajači i nesretni afrički robovi koje su na silu doveli sa sobom na južnoamerički kontinent prenijeli malariju.

Jezuitski svećenici promatrali su pripadnike Kečua naroda kako s određenih vrsta kininovaca gule koru i melju je u prah i počeli su i sami to činiti. Shvatili su da Indijanci od praha rade napitak koji koriste za snižavanje povišene temperature. Prirodni lijek ostao je poznat pod nazivom jezuitski prah, a zasluge za donošenje kore u Europu pripale su svećeniku Barnabé de Cabou. Pojačan antimalarijski učinak postigli su francuski kemičari Pelletiier i Caventon kada su 1820. godine izolirali kinin iz kore kininovca. Godine 1865. nizozemska je vlada dala uzgojiti 20.000 stabala na otoku Javi, a do kraja 19. st. Nizozemci su imali monopol nad svjetskim zalihama kore. Po izbijanju Drugog svjetskog rata počele su nicati prve plantaže na kontinentu na kojem je 31 moderna zemlja kinin preporučila kao antimalarijski lijek. Do 1998. godine Kongo je uz Burundi, Kamerun i Keniju postao najveći svjetski opskrbljivač kore. Afrika se i danas smatra najvećim uzgajivačem, a uzgajaju se vrste koje sadrže najviše kinina, tj. C. succirubra i C. ledgeriana.

Kininovci prirodno dolaze u tropskom području amazonskih Anda, odnosno šumama zapadnog dijela Južne Amerike. Rastu na istočnim padinama gdje se nadmorske visine kreću od 1.500 do 3.000 m n. m., s obje strane ekvatora, od Kolumbije do Bolivije. Nekoliko je vrsta udomaćeno u Srednjoj Americi, na Karipskim otocima, po jugoistoku Azije i središnjoj Africi. Na Galapagosu i Havajima C. pubescens smatra se invazivnom vrstom.

Rodu Cinchona pripada 25 vrsta vazdazelenih ovećih grmova ili omanjeg drveća koji narastu od 5 do 15 m visoki. Lišće je nasuprotno, okruglo do lancetasto, dugo od 10 do 40 cm. Cvjetovi su bijeli, ružičasti ili crveni i rastu u metlicama. Sjemene čahure sadrže velik broj sjemenki.

Najvažniji sastojak je alkaloid kinin sadržan u kori s još alkaloida i kiselina koji pod UV osvjetljenjem plavičasto sjaji. Važnu ulogu u liječenju srca ima sastojak kinidin enatiomer kinina.

Kininovci su najpoznatiji kao antimalarici. U europskoj biljnoj medicini još se smatraju antiprozoicima, antispazmodicima, gorkim tonicima i antipireticima. Koriste se za poticanje teka, kod tegoba uzrokovanih nepravilnim radom jetre, slezene ili mokraćnog mjehura, nepravilnog rada srca, anemije, grčeva u nogama, protiv alkoholizma i protiv gubitka kose.

Indijanski narodi Južne Amerike kininovac, osim kao biljku koja služi u liječenju malarije i snižavanju svih vrsta povišene temperature, drže lijekom koji se koristi kod raka dojke, žlijezda, trbušne opne i slezene, kod problema sa srcem, probavnih smetnji, u liječenju dispepsije, dizenterije, prehlade, gripe, upale pluća, mamurluka, lumbaga, neuralgije, išijasa, varikoznih vena i tifusa.

Primjenjuje se oralno i eksterno. Moderna osvježavajuća pića pod nazivom tonic water imaju vrlo mali udio kinina i konzumiraju se više radi okusa, no danas je moguće kupiti koru ili prah kininovca putem interneta i od njih pripraviti čaj. Kinin se koristi i u kozmetici kao glavni sastojak šampona i krema.

Ako se kinin uzima predugo intravenoznim putem može u rijetkim slučajevima izazvati bolest kinkonizam, što je u nekim slučajevima imalo letalne posljedice. Slučajno ubrizgan u živac kinin uzrokuje paralizu. Kod nekih osoba dolazi do srčanih aritmija, a kod nekih kinin može uzrokovati proljev, zatvor ili erektilnu disfunkciju. Valja imati na umu da je ovaj alkaloid vrlo toksičan ako se uzima u previsokim dozama.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here