Cimet – ljekoviti začin

373

Stari Egipćani i Feničani koristili su cimet u liječenju prehlade, povišene temperature, otežane probave, nadimanja i umora. U kulinarstvu Srednjeg vijeka bio je jedan od glavnih začina. Danas se cimet najviše koristi u Meksiku, Nizozemskoj, Peruu i SAD.

Uspijeva u tropskoj Aziji (Cejlonu, Indiji i Indoneziji). Razgranato je stablo koje naraste od 4 do 7 metara. Ima lišće ovalnog oblika. Iz pazušaca listova izlaze smeđi pupoljci iz kojih izraste bijeli cvijet. Plodovi su isprva zelene, a kasnije tamnoplave boje. Za dobivanje cimeta koristi se kora grana cimetovca starijih od 1,5 godine, koje fermentiraju u kokosovima prostirkama (hasurama). Poslije fermentacije odstranjuje se vanjski sloj kore, a onaj unutarnji, nježniji, umata se u svitke koji se najprije suše u hladu, a kasnije na suncu. Svitci cimeta dugi su oko jedan metar i debeli oko jedan cm. Destilacijom cimetove kore dobiva se eterično ulje.

Sadrži mangan, željezo, kalcij, bakar, cink te eterično ulje s cimetovim aldehidom i eugenolom, a ima i tanina. Miris mu je fi n i sladak, a okus pomalo ljutkast i trpak.

Jača srce i želudac, osvježava krv, pomaže kod slabe probave, kod viška kiseline u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvarenja iz maternice, stimulira mokrenje i djeluje protuupalno kod gihta. Njegova ljekovitost najbolje se pokazuje u kombinaciji s medom. Poznati kanadski magazin Weekly World News objavio je u siječnju 1995. listu bolesti koje se mogu liječiti mješavinom cimeta i meda.

Umor: treba uzeti pola jušne žlice meda u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, ujutro i popodne. U roku jednog tjedna organizmu se vraća snaga i vitalnost.

Prehlada: uzima se tri dana po jedna jušna žlica mlakog meda s četvrtinom čajne žlice cimetovog praha dnevno. Time će se izliječiti većina kroničnog kašlja, prehlada i iščistiti sinusi.

Kolesterol: uzimaju se dvije jušne žlice meda i tri čajne žličice cimetovog praha pomiješane sa 4,5 dl čaja. Ova mješavina smanjuje razinu kolesterola u krvi za 10 posto u roku od dva sata.

Infekcija kože: liječi se na način da se uzmu jednake količine meda i cimetovog praha te apliciraju na kožu.

Gubitak kose: Vruće maslinovo ulje pomiješa se s jednom jušnom žlicom meda i jednom čajnom žličicom cimetovog praha. Ta mješavina stavlja se na kosu petnaestak minuta prije kupanja. Poslije toga treba oprati kosu, a ponekad je za uspješni tretman dovoljno mješavinu držati na kosi i pet minuta.

Zubobolja: napravi se smjesa od jedne čajne žlice cimetovog praha i pet čajnih žlica meda te se stavi na oboljeli zub. Može se stavljati na zub i do tri put dnevno, odnosno sve dok zub ne prestane boljeti.

Nervoza i bolovi u želucu: med uzet sa cimetovim prahom liječi i uklanja bolove u želucu. Cimetov prah i dvije jušne žlice meda uzete neposredno prije jela smanjuju kiselinu i omogućuje probavljanje i „najtežih“ jela za želudac.

Vino od cimeta: uzima se 30 g usitnjene cimetove kore, pola litre slatkog crnog vina. Cimetova kora moči se u tom vinu šest dana. Pije se tri puta dnevno po mala čašica tog vina prije jela.

Tinktura: 100 g usitnjene kore cimeta moči se petnaestak dana u pola litre 80 postotnog alkohola. Tinktura se procijedi te se tri puta dnevno uzima po 20 do 30 kapi prije jela.

Kuhano vino s cimetom: u jednu litru bijelog vina staviti koru od cimeta, desetak klinčića i 100 grama šećera. Vino se treba zagrijati do vrenja te poslužiti vruće. Cimet se koristi i kao začin, uglavnom cimet s Cejlona. Poznat je začin za kolače, dodaje se u kuhano vino i u punč, u razna slatka jela i kompote. Gurmani ga dodaju i jelima od peradi, posebno pečenim guskama i patkama. Cimetom se začinjavaju i nadjevi za pečenje koji onda jelu daju poseban okus i miris. Ako kračicu, rebarca s mesom (posebno janjećim) i odreske prije pečenja malo posipamo mljevenim cimetom, tijekom pečenja razvije se zamamni miris. Popravlja ukus i kuhanoj ribi, pečenoj svinjetini i kuhanoj govedini. Sastavni je dio i vrlo popularnog umaka od azijske biljke kurkume (curry).

Ima mnogo vrsta cimetovca, a očekivani i željeni učinci postižu se samo odabirom proizvoda dobivenog iz točno definirane botaničke vrste i poznatog zemljopisnog podrijetla biljke iz koje je dobiven.

Za razliku od cejlonskog cimeta, često je u upotrebi kasija (cimet podrijetlom iz Burme). I ta vrsta cimeta dobiva se iz kore nešto većeg drveta iz iste porodice. Štapići kasije su veći i grublji od štapića cimeta, crvenije su boje, a arome oštrije i peckavije od cejlonskog cimeta.

Kontraindikacije: Nisu poznate. Jedino valja biti oprezan prigodom korištenja čistog cimetovog eteričnog ulja. Ne smije se uzimati u prevelikim količinama jer nadražuje kožu i sluznicu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.