Iglica i kako je uloviti

Iglica je riba selica, koja se često kreće u većim jatima. Podnosi bočate(miješane) vode, ali je učestalija u površinskom moru uobičajene slanosti.

Pliva brzo i vješto. Krećući se gornjim slojevima mora, iglica se hrani sitnom ribom i zooplanktonom. Omiljena joj je hrana mlađ srdele i inćuna koje napada i guta s velikom proždrljivošću. Ta je njena osobina čini laganim plijenom kod ribolova panulom.

Kao mamac za lov iglica panulom ili udicom koristi se sitnija bjelkasta ili srebmasta ribolika varalica koja se u vodi kreće tako da podsjeća na srdelice ili manje inćune. Od prirodnih mamaca upotrebljavaju se odresci kože s malo mesa srdele ili same iglice, odresci krakova lignje ili hobotnice, pa čak i čitave srdele, ako su male. Kod ribolova udicom sa štapom vrlo se uspješno kao mamac koriste olige ili gavuni. U nedostatku prirodnih mamaca mogu se upotrijebiti umjetni. Oni su se čak jer prilikom povlačenja udica kroz more prirodni mamci često s udice. To je posebno važno kod panulavanja. Kad se iglica lovi Stapom preporučljivo je koristiti prirodne mamce. Naime, iglica je često oprezna pa, ako se mamac kreće polako, ona ga neće odmah progutati već će ga najprije uhvatiti svojim dugačkim ustima i progutat će ga samo ako ocijeni da je jestiv. Ukoliko joj se ne učini zanimljivim, ispljunut će ga, a da se udica uopće ne dospije zakačiti.

Takvo ispitivanje mamca moguće je samo ako je on u mirovanju ili se kreće sporo. Kod ribolova panulom brzina kretanja mamca je suviše velika da bi iglica imala vremena za ispitivanje i okušavanje mamca već je primorana da ga odlučno proguta, lako se iglicu ne može smatrati posebnom rijetkošću u Jadranu, zanimljivo je da se vrlo mali broj športskih ribolovaca na našem moru bavi lovom ove ribe. Razloge treba, vjerojatno, tražiti u činjenici da pored nje postoji niz drugih, možda atraktivnijih riba kojima su ribolovci skloniji.

Od športskih ribolovnih sredstava za lov iglice koriste se štapovi, parangali, panule i osti »pod sviću«. Parangali su specijalni, napravljeni tako da plutaju na samoj površini mora ili neposredno pod površinom. Ponekad se iglice ulove i ostima »pod sviću«. Naime, kao i mnoge druge ribe, iglice reagiraju na svjetlost tako što se približavaju jakom izvoru svjetla. Međutim, koliko god bilo lako privući iglicu »pod sviću«, toliko ju je teško pogoditi otima. Njeni pokreti nisu predvidivi niti pravolinijski. Ona krivuda i zato predstavlja jednu od najtežih meta u ribolovu ostima.

Glavni način lova iglice je svakako panulavanje, jer se tim načinom ribolova iglici nudi mamac u pokretu, što odgovara njenom prirodnom načinu ishrane. Stoga je ovaj način lova iglice obično i najuspješniji.

Budući da iglicu treba loviti mamcem koji se kreće, rijetko je se lovi tunjom. Za lov je potreban štap, a kako mamac treba izbacivati što dalje od obale, štap treba da je dulji.

Pribor za lov iglice štapom može se izraditi na dva načina. Ako se koristi prirodni mamac, pribor se izrađuje od osnovne najlonske uzice, plovka otežanog olovom (dovoljno teškim da omogući daleke izbačaje udice s mamcem) te završne najlonske uzice, duljine 1,5-2 m kojoj se na kraju veže udica. Ukoliko će se, pak, koristiti umjetni mamac, nisu potrebni ni lovak ni olovo. Olovo nije potrebno jer je mamac, (obično se koristiti mamac tipa »žličice«) dovoljno težak sam po sebi da omogući izbačaj dovoljno daleko od obale. Plovak, pak, nije potreban jer se ni umjetnim mamcem ne lovi »na čekanje«, već se mamac započne privlačiti k obali odmah nakon izbačaja, kako bi se simuliralo kretanje ribe.Prilikom izrade udičarskih alata za lov iglice koriste se udice br. 14- 17, osnovne najlonske uzice debljine 0,30 do 0,35 mm, a uzice za predvez (završne udice) debljine 0,20 do 0,25 mm.

U ribolovu na iglice se ponekad brumavanjem može pokušati povećati ulov. U tu se svrhu upotrebljava torilo od mljevene srdele, ali je praktičnije brumavati komadićima (suhog kruha) jer se u tom slučaju torilo drži na površini mora. To je važno za privlačenje iglice, jer se one kreću blizu morske površine.

Ulovljena na udicu, iglica je borbena i njeno izvlačenje je uzbudljivo, unatoč nemoći ribe da se vlastitom snagom oslobodi udice. Međutim, postoji mogućnost da se zbog trenja između najlonske uzice i zuba iglice najlon prekine i zato ulovljenu iglicu treba što prije izvući. Najbolje doba godine za športski ribolov na iglice je doba od jeseni do kraja zime, ah se može loviti tijekom čitave godine. Lovi se po mirnom ili, eventualno malo namreškanom moru. Dobro se lovi u sumrak, u rano jutro, a također i noću.