Papci u divljači

1147

Papke i zapapke ima naša papkasta divljač – divlja svinja i divlji preživači. Kao i dlaka, i papci i zapapci su proizvod kože.

divljac

Sačinjeni su od tvrde rožnate mase koja ih obavija sa strane. Donja strana, kojom se gazi, sastoji se od kožnog jastuka. Papci odgovaraju trećem i četvrtom, a zapapci drugom i petom prstu noge. Tragovi i otisci papaka običnog jelena po veličini odgovaraju tragovima i otiscima krupne rogate stoke. Papci su okruglasti, a često se nekada i na tvrđoj podlozi vide otisci zapapaka.

Kod svih jelena otisci mladih nisu tako reljefni kao u odraslih i više su zaoštreni. Otisci papaka srneće divljači su sitniji i manje okrugli nego kod jelena. Zapapci, osobito na stražnjim nogama, smješteni su više nego kod jelena i ostavljaju otiske samo pri kretanju skokovima. Također, treba imati u vidu da srneća divljač u kretanju jače rastavlja papke. Visoko je na nogama i zato njen korak, u odnosu na otiske papaka, izgleda veoma velik. Kada je goni neprijatelj, odrasla divljač čini skokove koji prelaze sedam metara.

Divlja svinja, za razliku od običnog jelena, ne opire se samo na papke nego i na zapapke, pri čemu su njihovi otisci obično zamjetni i na tvrdoj podlozi. Zapapci su u divlje svinje krupniji nego u drugih divljih papkara, veoma pokretni i široko razmaknuti. Ostavljaju otiske na obje strane papaka, a ne pozadi kao u jelena pri kretanju na mekoj podlozi. Istina, u prasadi u prvim mjesecima života zapapci nisu oslonac i ne ostavljaju otiske. Trag divlje svinje moguće je razlikovati od traga drugih divljih papkara i po odnosu dužine koraka i veličine njenih otisaka papaka. Korak te divljači u laganom kretanju dugačak je kao i trag odrasle srneće divljači, a dužina i širina otisaka papaka je preko dva puta veća nego kod srneće divljači. U laganom kasu korak divlje svinje je trideset do četrdeset pet centimetara, no kod bržih načina kretanja srneća divljač čini veće korake.

Kada hoda, divlja svinja široko rastavlja noge, kada bježi kasom, udaljenost između pojedinih otisaka se povećava, a lanac otisaka se izravnava. Kod kretanja korakom ili kasom životinja stavlja stražnje noge u otiske prednjih. Kod galopa zanosi ih ispred prednjih, pri čemu otisci nisu smješteni usporedo, nego ukoso jedni od drugih. Zimi, zato što je kratkonoga, divlja svinja ne podiže noge iznad površine snijega i radi u njemu neprekinutu brazdu.

Na kraju, otisci papaka prednjih i stražnjih nogu iste strane mogu biti vrlo različiti i zanimljivi. Imaju i svoje posebne nazive i često daju još neke podatke o divljači koja ih je ostavila. Primjerice, kada stražnja noga točno stupa na isto mjesto na koje je stala prednja, nastaje tzv. poklopni trag. Tada otisci papaka stražnjih nogu točno leže na otiscima papaka prednje noge. Takav trag je češći kod košuta nego u jelena. Nekada se događa da se vidi kod žive i ulovljene papkaste divljači kako su papci prerasli. Lovci su time iznenađeni jer znaju da se papci troše kod kretanja divljači. Barem bi tako trebalo biti. Prerastanje papaka se najčešće javlja kod mufl ona, rijetko u običnih jelena i srna, iznimno u jelena lopatara. Kod ostalih vrsta papkaste divljači nije poznato prerastanje papaka, jedino je iznimno kod divlje svinje zabilježeno srastanje papaka.

Papci se ne troše dovoljno kod ranjene, bolesne ili druge divljači koja se teže i manje kreće. Kada papci prerastu iz bilo kojeg razloga, kretanje je teže pa se divljač s takvim papcima obično zadržava na maloj površini mjesta gdje se hrani. Time joj prehrana može biti ograničena. Papci često prerastu kod inače zdravih muflona, koji su naseljeni u lišćarske šume s mekom podlogom, ili se pretežito kreću po mekoj šumskoj stelji četinjačkih šuma. Za vrijeme parenja i kada se tlo smrzne papci se istroše. Ali, kada je jesen bez mraza, kada mufloni pasu borovnicu i vrijes i više tjedana se kreću po mekoj šumskoj stelji, tada se prerasli papci ne troše.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here