Zimski lov na šarane

1100

Zimski ribolov je svakako najteži i u njega se upuštaju samo najveći entuzijasti, no to ne znači da je na temperaturi ispod nule nemoguće uloviti ribu.

sarani

Kao prvo, valja znati da je šaran hladnokrvna riba što znači da njegovu temperaturu određuje okolina. Zato mu je zimi metabolizam znatno usporen, a za zimu se već pripremio ujesen proždirući svu hranu na koju je naišao. To pak znači, da zimi rijetko traži hranu ili je čak uopće ne traži. Zato treba pažljivo odabrati mjesto lova, paziti na smjer vjetra, ustanoviti kako puše te pomno odabrati mamac.

Odabir pogodnog mjesta za lov na šarane glavna je stavka u svako doba godine, a zimi još i više dolazi do izražaja. Bitno je naći lokaciju na kojoj je voda što toplija. Ako postoji prirodni izvor vode u jezeru, treba promotriti gdje su sunčeve zrake koje padaju na njegovu površinu najduže. Dobre lokacije su tamo gdje ima zaustavljenog granja ili panjeva ili tamo gdje ima virova jer ribe na takvim mjestima traže hranu. Mjesta gdje je dno tvrdo, točnije sredina rijeke, također su dobra. Zimi šarani miruju ili nakratko, točnije sat ili dva plivaju u jatima. Iznimno je važan smjer vjetra jer je to ujedno smjer kojim putuju ličinke, puževi, kukci i druga hrana, ali važna je i ribolovčeva mirnoća i nećujnost.

Što se tiče mamaca, mogu se koristiti kupovni, ali mnogi ribolovci ih rado izrađuju sami. Čuvene boile mogu se kupiti ili izraditi. To su sveprisutni mamci za ribolov koje je izumio Britanac Fred Wilton sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Izrađuju se od ribljeg brašna, mliječnih bjelančevina, ptičje hrane, samoline (kašice dobivene mljevenjem durum pšenice) i sojinog brašna, a dobivena smjesa se miješa s jajima i oblikuje u kuglice. Na kraju se sve zajedno kuha kako bi se stvrdnulo. Boilama se dodaju razne voćne i/ili alkoholne arome te kremasti okusi, a dobro je kombinirati više aroma. Postoje i plutajuće boile (pop – ups) koje riba lakše nalazi i zagriza. Neki lovci na šarane tvrde da su zimski mamac broj jedan ličinke ili gliste. Može se koristiti kukuruz, tako da se raskuha pa je lakši za probavu ili se nekoliko zrna kukuruza šećerca naniže na udicu, a u obzir dolaze i sitni komadi zdrobljene kore kruha.

Ipak, boile imaju prednost, jer kukuruz ili ličinke mogu privući druge, manje ribe. Kod izrade zimskih mamaca ne smije se smetnuti s uma da je zbog hladnoće, metabolizam šarana znatno usporen i da mu zbog toga treba minimalna količina hrane ili mu u mnogo slučajeva uopće ne treba. Zato boile ne smiju biti ni masne, ni previše aromatične, odnosno trebaju biti odlično izbalansirane. U boilama u obzir dolaze biljna ulja, ali minimalno zastupljena. Bjelančevine moraju biti vrlo kvalitetne i lako probavljive. Sojino brašno nužan je sastojak boila jer sadrži bjelančevine, odnosno esencijalne aminokiseline koje šarani nisu u stanju sami proizvesti Neki ribolovci dodaju mamcima pojačivače apetita, a neki rade s peletima koji su im praktični zato što omogućuju regulaciju količine pojačivača. Mamci se često kombiniraju, tako da se na jednu udicu stavi obična boila, a na drugu pop – up.

Vodene struje dižu boile prema površini, što je imitacija prirodnog hranjenja riba koje, kada se same hrane, mašući perajama dižu hranu s dna. Postoje i umjetni mamci intenzivnih boja, npr. imitacije zrna kukuruza. Dio ribolovaca prihranjuje šarane, početkom ili sredinom listopada. Oni koji ih prihranjuju zimi tvrde da je to najbolje činiti redovito i malim količinama.

Što se tiče pribora, udice bi trebale biti što manje, najlon na koji se udica veže što tanji, a štapovi što mekši. Treba obratiti pažnju i na činjenicu da mala udica znači veću mogućnost da se ribi razderu usta. Povlačiti udicu k sebi kada riba zagrize ili ribarskim žargonom kontrirati ribi, treba s osjećajem, suptilno, uz istodobne, neodgodive reakcije na svaki njezin pokret. Jednom kada se uhvati šarana, ne treba ga hvatati za usne, kao grgeča jer bi mu ih na taj način mogli teško ozlijediti. Treba jednu ruku staviti straga, a drugu između glave i trbuha ribe. Ulovljeni šaran treba biti oslonjen na vaše ruke i ne smijete ga stiskati.

Podmetač za prihvat na koga bi trebalo staviti ulovljenu ribu osigurat će joj da se dodatno ne ozlijedi, da joj peraje ostanu na tijelu, ne otpadaju ljuske, da ostane sluzava i općenito, da ne dođe do daljnjih ozljeda. Nakon što izvuče udicu, savjestan ribolovac premazat će ribi usta za to predviđenom tekućinom. Za slučaj da se uspije naći mjesto s većim brojem šarana, dobro je ponijeti rezervne hrane i tako polučiti veći ulov od predviđenog.

Zima je možda nepredvidljiva, ulov šarana neizvjestan, ali je zato veća radost uspjeha.

Piše: Marija Glavaš

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here