Tetrijeb gluhan

290

Tetrijeb gluhan u Hrvatskoj još naseljava neke mirnije šumske predjele Gorskog kotara, Velike i Male Kapele, sjevernog i srednjeg Velebita i Plješivice.

Staništa su mu u planinskim šumama iznad 1000 m nadmorske visine i to šume smreke, jele, smreke-jele-bukve, smreke-ariša, molike, jele-bukve. Ljeti je i iznad granice šume zbog plodova, koji tada dozrijevaju. Na žalost, iščezao je iz naših mnogih šuma, gdje je nekada živio, pa se njegov trag danas rijetko može vidjeti.

Tetrijeb gluhan je ostatak ledenog doba, koji se s zatopljenjem povlačio na veće nadmorske visine, pa su tako nastale tzv. otočne populacije. Globalnim zatopljenjem će se te otočne populacije smanjivati i izgubit će se još postojeća sveza između pojedinih populacije. Tako će se još smanjiti areal te vrste, a izoliranost pojedinih populacija imat će za posljedicu smanjenje genetske raznolikosti.

U dogledno vrijeme tetrijeb gluhan u Hrvatskoj neće biti lovna divljač, no lovci-turisti mogu ga loviti u drugim zemljama, u planinskim lovištima, gdje se još očuvao i na sjeveru njegovog areala, gdje je brojan.

Trag je i gnijezdo koje je plitka udubina, obično među korijenjem, pod grmom ili granama mladih četinjača. Unutrašnji promjer gnijezda je 25 cm. Oskudno je nastrto grančicama, iglicama i drugim lišćem, vlatima trava, a može biti i bez toga. U gnijezdu bude najčešće 6 do 8 žućkastobijelih jaja, gusto posutim smeđim pjegama. Jaja su po veličini i obliku slična kokošjim.

Ako su se pilići sretno izlegli, ljuske jaja su u gnijezdu razdvojene na dva nejednaka dijela. U svim drugim slučajevima neka životinja se osladila jajima, u kojima mogu biti već uveliko razvijeni pilići i leglo je propalo. Može biti i drugo i treće naknadno leglo, ali uvijek s manjim brojem jaja.

Na pjevalištima se mužjaci bore za koke kljunom, nogama i krilima. Ti tragovi, kao i tragovi parenja se mogu vidjeti na pjevalištima. Na tim mjestima, ali i u gustišima, gdje se mužjaci povlače radi mitarenja poslije parenja i drugdje, mogu se naći iščupana ili otpala pera.

Otpala pera se mogu naći i uz suhe kupke od prašine ili pijeska, gdje se tertrijebi dolaze prpošiti. Tu se vide i otisci nogu, tijela i krila. Kod nađenih pera važno je dobro poznavanje ptica, kako bi se moglo utvrditi kojoj vrsti pripada.

Tetrijeb gluhan se hrani biljnom i životinjskom hranom. Pilići u početku jedu životinjsku hranu, postepeno prelazeći na biljnu. Biljnu hranu čine pupovi, lišće, cvjetovi, plodovi i sjeme četinjača, listača i zeljastih biljaka. Omiljena hrana su jagodasti i bobičasti polodovi: šumska jagoda, borovnica, brusnica, kupina i dr. Životinjsku hranu čine razni kukci u svim razvojnim oblicima, pauci, crvi i drugi beskralježnjaci, puževi, gmazovi i drugi sitni kralježnjaci.

Izmet tetrijeba gluhana se može naći svugdje, gdje se ta ptica zadržava. Najviše ga ima ispod stabla, na kojem noći. Kobasičast je, valjkastog oblika, u blagom luku savijen, tupih krajeva. Dugačak je 2,5 do 6 cm, a debeo od 1 do 1,5 cm. Često je, kao i kod drugih koka, na jednom kraju bijeli nastavak, koji potječe od mokraće.

Boja i izgled izmeta ovisi o hrani, koju je tetrijeb gluhan pojeo, odnosno o njenim neprobavljivim dijelovima. Obično je u svježem stanju žućkastozelenkast, a kasnije postane žućkastosmeđ. Ukoliko se ptica hrani pretežito jagodastim i bobičastim plodovima, onda je izmet tamnoljubičaste boje.U izmetu se vide ostaci iglica četinjača, neprobavljeno sjeme odnosno njegovi dijelovi i ostaci kukaca. Pod stablima se može naći i kašasti izmet, a nepravilni grudasti oblik izmeta je od koka, dok sjede na jajima.

Noge šumskih koka se dosta razlikuju od nogu poljskih koka po operjalosti sve do prstiju. To dlakavo perje je zimi izrazito duže i prekriva i više od osnova prstiju. Na nogama tetrijeba gluhana se može vidjeti tvorevina, koju nema nijedna naša ptica. Po rubovima prstiju u jesen izrastaju nekoliko milimetara dugačke rožnate resice, koje izgledaju kao mali češljići. Vide se u dobro ocrtanom otisku stopala.

Te svojevrsne krplje povećavaju površinu gaženja stopala, tako da tetrijeb gluhan manje propada u snijeg. Dobro služe i za kretanje po zaleđenom tlu ili ledenoj snježnoj pokorici. Prsti s resicama se manje kližu na zasnježenim i zaleđenim granama i grančicama i sigurnije ih obuhvaćaju. Resice ljeti otpadaju, a nove izrastaju u jesen.

Stopalo tetrijeba gluhana, odnosno točno ocrtan njegov otisak, dugačko je 8 do 12 cm i 7 do 11 cm široko. Otisci vanjskih prstiju su široko rašireni, tako da čine kut od skoro 180 stupnjeva. Jasno je otisnut i stražnji prst, koji je 2,5 do 3 cm dugačak. Dužina srednjeg prsta se kreće od 6 do 7 cm, a u osnovi je debeo 1,5 cm.

U mokrom, plitkom snijegu se jasno ocrtavaju resice, jaka blazina tabana i snažni, tupi nokti, koji služe za iskapanje hrane iz zemlje i ispod snijega. Stopalo ženke je istog oblika i za oko trećinu manje. Trag tetrijeba gluhana, koji se uglavnom može vidjeti na snijegu, čini niz otisaka s većim ili manjim međusobnim razmacima, ovisno o brzini kretanja. Primjerice, pri bržem kretanju dužina koraka je od 20 do 30 cm, a u snijegu ostaju i brazdice, načinjene noktima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here