Tragovi divljih pataka

125

Za razlikovanje divljih pataka u lovu prvo je važno utvrditi pripadaju li plivačicama ili ronilicama. Razlike se mogu uočiti i na siluetama. To razlikovanje je važno i za čitanje tragova.

Divlje patke plivačice se obično sreću na plićim vodama. Imaju malu specifičnu težinu tijela, manju od specifične težine vode. Zato, kada se odstrijele, ne tonu nego plivaju. Ako divlja patka plivačica ostane pod vodom, znači da se ranjena uhvatila za vodeno bilje ili se zaplela.

Kada divlja patka te grupe čvrsto stoji na tlu, može se vidjeti kako su joj noge usađene pozadi, ali bliže sredini tijela. Trup joj je samo malo podignut naprijed ili je skoro vodoravno nošen. Te patke sjede na vodi tako da im je trup približno vodoravan, potopljen u vodu oko trećine, rep je uvijek iznad razine vode. Kada plivaju, tijelo je u kosom položaju, s repom još uvijek iznad površine vode.

Divlje patke plivačice nisu isključivo vezane za vodu, pa hranu traže i podalje od nje, uključujući polja i livade. Divlja patka gluhara, primjerice, rado jede žito. Hranu u vodi traže obično zagnjurene u uspravnom položaju tako da im je stražnji dio iznad vode. Sposobne su roniti, ali to rijetko čine. S vode polijeću – iz mjesta, bez zaleta.

Divlje patke ronilice češće se zadržavaju na otvorenoj i dubljoj vodi, pa i morskoj. Specifična težina im je veća, pa im je tijelo, kada sjede na vodi ili plivaju više uronjeno u vodu – skoro do polovine. U vodi im je položaj tijela vodoravan, pa i kada plivaju, a rep se vuče po vodi, dotiče vodu. Noge su im smještene više pozadi nego kod divljih pataka plivačica, pa im je položaj tijela, kada stoje ili hodaju – kos. Zbog položaja nogu teže se kreću od plivačica po kopnu, ali su zato spretnije od njih u vodi.

Rone do četiri metra duboko, obično pretražujući dno kljunom. Plijen ne mogu progoniti, kao što to čine ronci, pa nakon nekoliko desetaka sekundi izrone nedaleko od mjesta gdje su zaronile. S vode se podižu nakon zaleta od nekoliko metara, odbacujući se nogama i mašući krilima.

Najveći broj otisaka divljih pataka može se vidjeti na blatnim i pješčanim obalama stajaćih i tekućih voda. Mogu se naći i podalje od vode, ako je tlo dovoljno podatno da u njemu ostaju otisci. Divlje patke plivačice imaju na stopalu tri naprijed usmjerena prsta, spojena plivaćom kožicom. Četvrti, stražnji prst, je sasvim slobodan, u otisku izgleda kao produžetak srednjeg prsta. Srednji prst je najduži. U divlje patke gluhare mjeri 5 do 6 cm. Vanjski prst je dugačak 4,5 do 6 cm, unutrašnji je malo kraći. Oba vanjska prsta su savijena u blagom luku, dok je srednji skoro ravan.

Nasuprot tome, divlje patke ronilice imaju vanjski prst najduži ili barem toliko dugačak kao srednji prst. Kratki stražnji prst, koji se u otisku također vidi kao produžetak srednjeg prsta opremljen je plivaćom kožicom, kakvu plivačice nemaju. U jasnim otiscima taj prst ostavlja duguljast otisak u vidu kratke ovalne jamice. Srednji prst glavate divlje patke je malo savijen i mjeri 5 do 6 cm, vanjski prst je izrazito savijen i njegova dužina se kreće od 6 do 7 cm. Stopalo divlje patke gluhare je 7,5 do 8 cm dugačko, 6,5 do 7 cm široko, a pošto je ona krupnija od glavate divlje patke njeni prsti, plivaće kožice i cijelo stopalo su malo veći.

Vrste divljih pataka se jako teško mogu razlikovati po otiscima nogu, jedino je sigurno razlikovanje plivačica i ronilica. Mogle bi se samo razlikovati krupne od sitnih vrsta, a onda bi se, uz dodatne podatke, moglo utvrditi čiji je otisak stopala.

Kada se divlje patke kreću po mekoj podlozi, primjerice, po tankom sloju blata, otiskuje se cijelo stopalo s plivaćom kožicom i stražnjim prstom. Na manje mekoj podlozi otisak stražnjeg prsta nekada sasvim izostaje, što može dovesti do zabune.

Otisci nogu divljih pataka slični su otiscima nogu labudova i divljih gusaka, ali su znatno manji od njih. U divljih pataka otisci prstiju su tanji, ali su nasuprot tome nokti mnogo duži i u tragovima se izrazitije otiskuju. Otisci nogu divljih pataka slični su i otiscima nogu galeba, ali su ovi mnogo manji. Tijesno ispod kratkih noktiju galeba napeta je plivaća kožica. Stražnji prst je smješten visoko, malen je i ne otiskuje se u podlozi. Zato su otisci stopala galeba troprsti za razliku od četveroprstih otisaka divljih pataka.

Otisci malih vrsta divljih pataka mogli bi se zamijeniti s otiscima nogu galeba samo tamo, gdje zbog svojstva podloge u otiscima stopala pataka nedostaje otisak stražnjeg prsta. No, ako ima više otisaka treba gledati širinu koraka, koja je znatno veća u divljih pataka.

Za razliku od divljih gusaka, divlje patke se kreću po tlu dosta nespretno. Njihove noge su kratke, nasađene dosta pozadi, posebno u ronilica, što uzrokuje gegajući hod. To ima utjecaja i na niz otisaka, koji ima valovita svojstva. Koraci su samo 10 do 15 cm dugački, a srednji prsti su jako okrenuti prema osi niza otisaka, odnosno smjera kretanja.

Niz otisaka divljih pataka ronilica ima tipična pačja svojstva s otiscima okrenutim prema osi kretanja. Otisci vanjskih prstiju su duži od otiska srednjega prsta i u većem su luku. U otisku divljih pataka plivačica najduži je srednji prst, a stražnji prst je otisnut manje izrazito nego što je to u ronilica. Trag divljih pataka je i perje, koje se u većem broju može naći u vrijeme mitarenja. Kao i kod drugih ptica, treba dobro poznavati vrste kako bi se utvrdilo kojoj pripada ispalo pero.

Divlje patke gnijezde se uz vodu, na otočićima i busenju u vodi i podalje od vode. Primjerice, gnijezda divlje patke gluhare su najčešće sakrivena pod drvećem, grmljem, vjetroizvalama i vjetrolomima ili u gustišu zelenih ili osušenih zeljastih biljaka. Nekada se gnijezdi i na drveću u tuđim gnijezdima ili u dupljama, a pačići iskaču kao mali padobranci i ne povrijede se. Zatim ih majka što brže odvodi do vode, gdje su sigurniji i gdje ima hrane.

Na suhim mjestima gnijezdo gluhare čini dosta duboka i ujednačena jamica, samo ovlaš nastrta mekim i suhim biljnim materijalom. Na vlažnim mjestima to je velika hrpa biljnog materijala – trave, šaša, trske i drugog, a u njemu je načinjena jamica za gnijezdo.

Prema kraju nošenja jaja u gnijezdu se pojavljuje meko paperje, koje u to vrijeme počne opadati s grudiju ptice. To je posebno gnjezdovno paperje tamne boje. Količina paperja se povećava u tijeku skoro cijelog vremena sjedenja na jajima. Ženka stavlja paperje u vidu prstena po rubu unutrašnjeg dijela gnijezda. Uslijed toga se stvara poprilično visoki rub, koji je prikriva sa strane. Odlazeći privremeno s gnijezda, ženka brižljivo pokriva jaja paperjem. Mjere gnijezda su: vanjski promjer od 20 do 29 cm, visina ruba iznad tla od 4 do l4 cm, unutrašnji promjer od 15 do 20 cm, dubina gnijezda od 4 do 13 cm. Leglo je od 8 do 11 bjelkastih ili malko zelenih jaja. Mjere su im: visina od 50 do 57 mm, širina od 37 do 46 mm.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here