Kretanje dlakave divljači

3294

Kretanje sisavaca, odnosno dlakave divljači – otisci nogu i njihov niz ovise o građi tijela životinje, odnosu trupa prema nogama. Tu se ponajprije misli na dužinu nogu, stražnjih i prednjih i veličinu trupa. Prema tome, sisavci se mogu podijeliti u tri grupe.

U prvoj grupi su životinje kod kojih je visina nogu u skladu s veličinom trupa – pripadnici obitelji pasa, mačaka, jelena, zatim divlja svinja, divokoza, mufl on i smeđi medvjed. U toj grupi je najviše naših vrsta dlakave divljači pa je njihovo kretanje i ostavljanje tragova podrobnije opisano i ilustrirano.

U drugoj grupi su sisavci kod kojih su stražnje noge duže od prednjih – zec, divlji kunić i vjeverica, koja ima srazmjerno duže tijelo od prve dvije navedene vrste. Kreću se samo na jedan način – sporijim ili bržim, odnosno kraćim i dužim skokovima. Pri tom su otisci stražnjih nogu uvijek ispred otisaka prednjih. Otisci stražnjih nogu leže u istoj visini i jako su razmaknuti. U trećoj grupi su sisavci kod kojih su noge u odnosu na trup prekratke, a većina ima izduženo tijelo. Tu spadaju pripadnici obitelji kuna, mungos, tekunica, hrčak, bizamski štakor, puh i jež. Kreću se skakutanjem, kao sisavci druge grupe, ali i korakom i kasom, kao pripadnici prve grupe. U sporijem skakutanju otisci stražnjih nogu padaju u otiske prednjih pa tako nastaje trag koji se vidi u dva usporedna reda. Pri bržem skakutanju, zbog dužine tijela, otisci stražnjih nogu padaju samo nešto malo ispred otisaka prednjih. Neke životinje, primjerice, jazavac, tekunica i puh, kreću se uglavnom kao životinje prve grupe, no nekada i skakutanjem.

Naravno, sve te životinje, od najmanje do najveće, kreću se na sve četiri noge. Neke mogu i na dvije, primjerice, smeđi medvjed, divlji preživači kada brste lišće koje je visoko ili mužjaci tih vrsta za vrijeme razmnožavanja. I pripadnici obitelji kuna često se usprave na dvije noge kako bi bolje vidjele, nanjušile i čule. Životinje mogu tako načiniti nekoliko koraka. Za kretanje i ostavljanje tragova životinja prve grupe uzet ćemo za primjer košutu običnog jelena koja se, naravno, kreće korakom, kasom, galopom i skokovima, što se vidi na crtežima. U kretanju korakom noge košute se u potpunosti kreću točnim rasporedom. Počinje li košuta koračanje prednjom desnom nogom, za njom slijedi stražnja lijeva pa prednja lijeva i na kraju stražnja desna. Na tome se ciklus zaustavlja, s tim što se u daljem hodu sve odmah ponavlja. Projekcija težišta tijela pri tom pada unutar trokuta koji čine tri noge, koje se nalaze na tlu. To omogućava životinji zaustavljanje u svakom trenutku bez rizika da padne.

Papci stražnjih nogu košute stavljani su s većom ili manjom točnošću u otiske papaka prednjih nogu na istoj strani tijela. Tako nastaju dvostruki otisci nekoliko tipova. Otisak stražnje noge može biti položen nešto ispred otiska prednje, može ga prekriti sprijeda, straga ili sa strane. Može i točno pasti u otisak prednje noge i potpuno ga prekriti – vidi se samo otisak stražnje noge koji je uvijek gornji. Takvi dvostruki otisci imaju posebne nazive.

Kod kretanja korakom, u tragu se vide dupli otisci papaka koji se pravilno ponavljaju i nalaze se u dvije pruge. Udaljenost između tih pruga je širina raskoraka i uvjetovana je tjelesnom građom životinje, brzinom i načinom kretanja. Dužina koraka je udaljenost između otisaka iste noge, koji slijede jedan za drugim. Mjeri se od prednjeg kraja otiska iste noge koraka koji slijedi. Kada bi povukli uzicu po sredini otisaka, primjerice desnih nogu, mogli bi utvrditi da otisci papaka teku ravnomjerno s razvučenom uzicom. No, otisci nekog primjerka iste vrste divljači se ponekad otklanjaju prema van u odnosu na smjer kretanja, čineći s postavljenom uzicom veći ili manji kut. Veličina tog kuta može, primjerice, pružiti podatke o starosti i spolu jelenske divljači.

Ako se otisak papaka ucrta u lovištu na milimetarski papir, taj kut se može izmjeriti kod kuće. Može se u lovište ponijeti i veći kutomjer i ravnalo od plastike. Korak je spor način kretanja i ne može se koristiti u kritičnim trenucima života. Srna, primjerice, ne bi tako mogla pobjeći ni od lisice. Povećavajući brzinu, košuta prelazi u kas; svaka noga se podiže od tla prije nego što je prethodna dotakla tlo. Iz toga slijedi da postoji trenutak kada se životinja opire o tlo samo s dvije noge. U pripadnika obitelji jelena, mačaka, pasa i mnogih drugih sisavaca, pri tako brzom kretanju u zraku se istovremeno nalaze dijagonalno smještene noge; lijeva prednja i desna stražnja i obratno. To povećava brzinu kretanja i dužinu koraka, ali smanjuje stabilnost i raskorak. Pri jako brzom kasu skoro nema poprečnog razmaka između lijevih i desnih nogu. Stražnja noga može biti položena u otisak prednje, ali se obično otiskuje nešto više naprijed i to tim više što je brži kas.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.