Bijela trulež korijena maslina

485

Kada se uzme u obzir ukupna šteta koju može prouzročiti ova gljiva, s pravom se može smatrati jednim od najštetnijih biljnih patogena.

Javlja se u dvije različite forme, kao akutna i kao kronična. Kod akutnoga oblika bolesti dolazi do nagloga sušenja pojedinih grana, pa i cijele biljke dok se kod kronične forme bolest manifestira u vidu slaboga rasta, žućenja lišća, te njihovog prijevremenog opadanja, navode iz Savjetodavne službe.

U konačnici također dolazi do kompletnog sušenja stabla. Propadanje i sušenje napadnutih biljaka rezultat su prodora gljive u korijenov vrat, čime se prekida neometano kolanje vode i hranjiva. To se najčešće događa u vrućim ljetnim mjesecima. Tkivo ispod kore na korijenovom vratu mekano je i vlažno, te prekriveno bijelim micelijem gljive, s karakterističnim mirisom na trulež.

“Zadnjih se godina ova bolest značajnije bilježi u maslinicima koji su podizani na krčevinama šumskih terena makije i hrasta, kao rezultat slabe pripreme terena kod podizanja nasada. Naime, umjesto podrivanja i rigolanja, te vađenja i odstranjivanje korijenja prethodne vegetacije, najčešće zbog financijskoga efekta, kopaju se samo sadne rupe. Isto tako bi valjalo na takvim terenima nakon krčenja dvije do tri godine uzgajati ratarske kulture, jer u tom vremenu ostaci korijena istrunu. U protivnom nakon pet do deset godina korijenje dolazi u dodir s ostacima prethodne vegetacije, koja je zaražena s gljivama Armillaria kompleksa , te dolazi do propadanja i sušenja pojedinih stabala, pa i više njih u nizu. Također se isti simptomi javljaju u maslinicima na teškim terenima koji zadržavaju vodu, posebice ako se navodnjavaju”, kažu u Savjetodavnoj službi.

Kako je razvidno mjere zaštite su uglavnom preventivnog karaktera. Međutim, u zadnje se vrijeme često primjenjuje i tehnika otkopavanja korjenova vrata i to uglavnom na stablima s poznatim žarištima zaraze. Korijenov vrat se otkopa u proljeće i bude izložen toplini i suši kroz cijeli vegetacijski period, sve do jeseni. Na takav način najčešće izostaju veće štete već napadnutih stabala.

Drugi vid zaštite protiv gljive Armillaria mellea svodi se na biološku zaštitu uporabom antagonističkih gljiva iz roda Trichoderma. Tako su danas na tržištu poznati različiti pripravci na osnovi ovih gljiva, koji mogu biti dobro i praktično rješenje na terenima gdje postoji veći rizik od ove bolesti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.