Dalmatinska pramenka

3533

Dalmatinska pramenka, najbrojnija je od devet hrvatskih izvornih pasmina, pripada skupini kombiniranih, kasnozrelih, dugorepih, tjelesno sitnijih pasmina ovaca.

dalmatinka pramenka

Genetski je kombiniranih proizvodnih odlika, iako se trenutačno najviše koristi za proizvodnju mesa (janjetine), a samo u manjem broju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ovce muzu te ih koriste i za proizvodnju mlijeka.

Ovce dalmatinske pramenke malog su tjelesnog okvira, snažne konstitucije, spretne, otporne, izdržljive, snalažljive, vrlo prilagodljive i poprilično dugovječne. Glava ovaca je mala i šiljasta, ravnog profila, dok je u ovnova nešto veća i grublja, blago ispupčenog profila. Glava dalmatinske pramenke je, kao i noge, najčešće crno pigmentirana, ali nisu rijetka grla u kojih je temeljna boja dlake na navedenim dijelovima bijela, smeđa te rjeđe siva. Međutim, na glavi i nogama najčešće se može uočiti više navedenih boja ili nijansi koje su raspoređene bez određene pravilnosti. Potpuno crna, smeđa i siva grla dalmatinske pramenke znatno su rjeđa.

Ovce su najčešće bez rogova, iako mogu biti i rogate, dok ovnovi mogu biti šuti, ali i rogati. Uši su srednje veličine i stršeće. Vrat je osrednje dug i mišićav, leđna linija ravna i ne preduga. Sapi su kratke i oborene. Noge su čvrste i jake, završavaju pravilnim, najčešće crnim papcima. Tijelo ovaca prekriveno je otvorenim, najčešće bijelim runom sastavljenim od dugih bičastih pramenova.

Prosječna je visina grebena odraslih, tjelesno potpuno razvijenih ovaca dalmatinske pramenke 57,8 cm, dužina trupa 64,9 cm, širina prsa 17,8 cm, dubina prsa 28,4 cm, opseg prsa 81,8 cm, opseg cjevanice 7,5 cm i tjelesna masa 38,6 kg. Tjelesna je masa odraslih ovnova oko 50 kg.

Unatoč činjenici da je »današnja« dalmatinska pramenka tjelesno znatno razvijenija od one koja je na istom području obitavala prije šest do sedam desetljeća, i dalje se svrstava u sitnije ili mediteranske tipove ovaca.

Ovce se uglavnom pripuštaju u jesen, poslije Velike Gospe te se najčešće janje od siječnja do ožujka. Samo u bolje hranjenim stadima pojedina grla janje se i dva puta godišnje ili tri puta u dvije godine. Prosječna je plodnost ovaca od 110 do 130%, ovisno o uvjetima u stadu. Ovce u laktaciji od oko 150 dana proizvedu oko 120 kg mlijeka, s prosječno 7% masti i 6,01% bjelančevina.

Procijenjena veličina populacije ovaca dalmatinske pramenke je oko 200.000 grla, dok su pod obuhvatom matičnog registra pasmine 8123 ovce, 296 rasplodnih ovnova i 885 šilježica. Dalmatinska pramenka uzgaja se na širem području Velebita (Jasenice, Bukovica, Zrmanja, Starigrad, Karlobag), na području od Bukovice prema Kninu, u Nacionalnom parku Krka, na padinama Dinare, Svilaje, Kamešnice i Biokova te na nekim srednjodalmatinskim otocima (Brač, Hvar, Vis, Kornati). Populacijski trend je stabilan.

Dalmatinska pramenka značajna je zbog jedinstvenosti genoma, izrazite konstitucijske otpornosti i dugovječnosti, mogućnosti proizvodnje premijskih proizvoda ekološkog predznaka ili zaštićene oznake kvalitete (janjetina, dalmatinska kaštradina, sir), očuvanja osebujnosti lokalne kulturne i socijalne tradicije, ekonomičnog i održivog načina održavanja raznovrsnosti i raznolikosti staništa, osobito zaštićenih područja (Nacionalni park Paklenica, Nacionalni park Krka, Nacionalni park Kornati, Park prirode Biokovo), kao i činjenica da razvoj ruralnog turizma, ali i blizina tržišta za proizvode (meso, mlijeko, sir, suveniri) nudi značajne prihodovne mogućnosti ovčarima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.