Lička pramenka

3130

Lička pramenka nastala je u gorsko-planinskim područjima Like i Gorskog kotara, gdje ju i danas najviše uzgajaju.

Nastala je na prostranim, vegetacijom bogatim prirodnim pašnjacima i u surovim zimskim uvjetima (hladnoća i pothranjenost). Tijekom povijesti lička pramenka je bila dosta ugrožena stalnim ili povremenim nastojanjima njezina oplemenjivanja različitim
inozemnim pasminama, često bez jasnog plana i cilja.

U početku su se za poboljšanje proizvodnih svojstava rabili ovnovi privorskog i travničkog soja pramenki (Posavi i sur.,2002). Nakon Drugog svjetskog rata u procesu merinizacije krupnijim se genotipovima nastojalo povećati tjelesni okvir ličke pramenke te prinos i kvalitetu vune. U tu je svrhu na šire područje Like šezdesetih godina prošlog stoljeća dopremljeno oko 35.000 ovaca iz Srbije i Makedonije (Jančić, 1979).

Tijekom procesa merinizacije lička pramenka oplemenjivana je i uvezenim mesno-vunskim ovnovima iz Francuske i Njemačke( Merino Precoce, Ile de France,Merino landschaf).Taj neuspjeli proces merinizacije završava posljednjim brojnijim uvozom (više od 1100 grla u Liku i oko 200 u Gorski kotar) četiriju merino genotipova iz Australije (Mioč i Pavić, 1995).

Lička pramenka stoljećima je bila oslonac i temelj opstojnosti ljudi na surovom i škrtom podneblju Like i Gorskog kotara pa je, stoga, ova pasmina neraskidivo povezana s gotovo svim povijesnim zbivanjima ovih krajeva. O povijesnoj važnosti ličke pramenke svjedoče brojni zapisi, slike i drugi predmeti vrijedni pažnje. S gledišta njegovanja tradicijske baštine, vuna je nezamjenjiva sirovina u proizvodnji tradicionalnih ličkih odjevnih predmeta (narodnih nošnji), poznatih ličkih čarapa i dr. Sustav tehnologije uzgoja i korištenja ličke pramenke dio je tradicijskih proizvodnih sustava Like i Gorskog kotara učinkovito integriranih u folklorne i turističke sadržaje podneblja (primjerice izložbe ovaca i tradicijskog načina prerade vune, modne revije odjevnih predmeta i sl.).

Iako pripada pasminama kombiniranih proizvodnih osobina, njezin je najvažniji proizvod meso, odnosno čuvena lička janjetina. Lička pramenka sitnije je do srednje tjelesne građe, izražene prilagodljivosti, otpornosti i skromnosti.

Lička pramenka je snažne konstitucije, skladnoga i čvrstoga tjelesnoga okvira. Prosječna je visina grebena odraslih ovaca 60,8 cm, dužina trupa 67,4 cm, širina prsa 16,6 cm, dubina prsa 29,3 cm, opseg prsa 83,8 cm, opseg cjevanice 7,5 cm i tjelesna masa 49,3 kg (Mioč i sur., 1998). Ovnovi su znatno teži (od 55 do 70 kg). Iz podataka tjelesnih mjera vidljivo je da su ličke pramenke u pravilu nešto duže u odnosu na visinu.

Glava im je srednje velika, a uške stršeće u stranu. Ovce su najčešće bez rogova, a ovnovi uglavnom imaju čvrste i jake rogove. Vrat ličke pramenke je srednje dug i mišićav, dobro povezan s grebenom. Greben je vidno izražen, a leđna linija duga, ravna i pravilna. Prsa su nešto uža, ali dosta duboka. Trup završava dugim repom koji seže do ispod skočnog zgloba. Lička pramenka pripada skupini dugorepih ovaca čije je tijelo prekriveno otvorenim, najčešće bijelim runom miješane vune, sastavljenim od šiljastih i bičastih pramenova. Glava, donji dijelovi nogu i trbuh prekriveni su kratkom dlakom različite boje: bijelo-crnom, sivom, crnom i smeđom.

Ovce daju od 1 do 1,5 kg neprane vune, prosječnog promjera vlakna 36,7 μm (Mikulec i sur., 1979). Plodnost ovaca je od 110 do 120%. Porodna je masa muške janjadi 3,4 kg, a ženske 3,3 kg (Jančić, 1964). Janjad najčešće kolju pri tjelesnoj masi od 25 do 30 kg, jer je to potrebna tjelesna masa za dobivanje željene mase trupa (od 13 do 16 kg), uz randman od oko 52% (Mioč i sur., 2007). Lička pramenka u laktaciji od 140 dana proizvede 128 l mlijeka (Jančić i Pavić, 1979), s prosječno 18,1% suhe tvari, 7,4% mliječne masti, 4,8% bjelančevina, 5,1% laktoze i 0,9% pepela (Jančić, 1964).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.