Muškatni oraščić – ljekoviti tonik i začin

Muškatni oraščić odavno je poznat na Dalekom istoku, u Kini najmanje 4000 godina. Muškatni oraščić raste na otočju Banda koje pripada Molučkom otočju (otočje začina) na istoku Indonezije.

Arapi su od tamo donijeli začin u Europu. Prijevoz i trgovina muškatnim oraščićem bili su vrlo skupi, kilogram muškatnog cvjetića tada je stajao otprilike koliko i jedna krava. Europski moreplovci iz kasnog srednjeg vijeka učinili su sve kako bi dobili monopol nad trgovinom začinima. To je bio povod za sva sljedeća istraživačka putovanja. 1562. godine Portugalci su zaposjeli otočje Banda i pokušali su izvor ovog začina što duže zadržati tajnim.

Muškatni oraščić je u to vrijeme bio toliko omiljen da su ljudi sa sobom nosili vlastite muškatne oraščiće i ribeže od srebra, drveta ili kosti kako bi si u svako doba mogli začiniti jelo i piće. Oko 1600. god. Nizozemci su protjerali Portugalce i preuzeli monopol. Uvedene su rigorozne mjere kao uništavanje muškatnih oraščića ili čak smrtna kazna za ilegalni izvoz. Ali ptice su odnijele sjeme na susjedne otoke gdje je ono naraslo u stabla muškatnog oraščića. Krajem 18. stoljeća jedan francuski misionar prvi je put uspio izvesti sadnice muškatnog oraščića čime je prekinut monopol Nizozemaca.

Danas su glavni proizvođači Indonezija i Grenada. Ulje muškatnog oraščića također je važan sastojak parfema.

Muškatni oraščić se stoljećima upotrebljava kao ljekoviti tonik i začin. Davno je otkriveno i njegovo halucinogeno djelovanje, a zadobio je glas učinkovita afrodizijaka.

Muškatni oraščić je zimzelena dvodomna biljka, visoka oko 10 m, a često i preko 15 m, sa sjajnim ovalnim listovima i neuglednim blijedožutim cvjetovima. Smećkastožuti okrugli plodovi koji sadrže smeđe sjemenke (oraščiće), obavijeni jarkocrvenom ovojnicom, ne pojavljuju se prije nego što stablo napuni 9-10 godina starosti.

Muškatni oraščić je osjetljivo tropsko stablo koje voli pjeskovita tla bogata humusom. Traži sjenu ili djelomičnu sjenu. U umjerenim zonama može se uzgajati u toplom stakleniku s minimalnom temperaturom do 18°C i visokom vlagom.

Osušene se koriste sjemenke (oraščići) te ovojnica (muškatni cvijet). Koristi se i eterično ulje koje se dobiva destilacijom plodova, zatim masno ulje dobiveno tiještenjem muškatnog cvijeta koje se koristi u farmaceutskoj industriji i proizvodnji
parfema.

Muškatni oraščić i muškatni cvjetić su aromatični, jako pikantni, drvenasti, slatkasti, gorki i blago ljuti. Muškatni cvjetić ima nešto nježniji i blaži okus od muškatnog oraščića. Oboje sadrže oko 10% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak miristicin koji kod prevelike upotrebe (barem jedan cijeli muškatni oraščić) može djelovati halucinogeno.