I prije klimatskih promjena koje se posljednja dva desetljeća sve više opažaju, suša je bila nepogoda koja je osobito pogađala primorske vinograde, ali i one druge, osobito posađene na nagnutim terenima i plitkim tlima.
Stari vinogradari su u sušnim sezonama bili nemoćni svjedoci velikih šteta, kako u kakvoći i količinama grožđa, tako i potpunog propadanja pojedinih trsova.
Danas vinogradari imaju na raspolaganju znatno veće mogućnosti. Suša se osobito javlja na toplijim položajima i plitkim tlima, osobito u vinogradima u kojima je loše odabrana lozna podloga ili sorta vinove loze.
U sušom pogođenim vinogradima manji su urodi i grožđe lošije kakvoće. Zbog nedostatka vlage u takvim vinogradima slabija je fotosinteza i stoga nema dobrog dozrijevanje drva niti vinova loza može sakupiti dovoljno pričuvnih tvari potrebnih za prezimljavanje te rast u narednoj sezoni. U slučaju jake suše, uputno je u berbi jako oštećeno grožđe izdvojiti i posebno ga preraditi, jer takvo grožđe može samo pokvariti ostalo vino.
Osim navodnjavanja koje je većini vinogradara nedostižno ili preskupo, suša se može izbjeći ili umanjiti pravilnim izborom lozne podloge i sorte plemenite loze, odgovarajućim uzgojnim oblikom, pažljivom gnojidbom, čestom plitkom obradom, pravovremenim uništavanjem korova, zelenom rezidbom, prskanjem lišća odgovarajućim folijamim gnojivima i pesticidima, i dr,