Uzgoj kelja

667

Iako uzgoj kelja nije toliko rasprostranjen kao uzgoj kupusa, ipak je kelj poznato povrće te se naročito u zimskim mjesecima mnogo upotrebljava za varivo.

Sve što smo kazali o uzgoju kupusa, vrijedi i za kelj, koji je uz to mnogo otporniji prema niskim temperaturama, te može vrlo dugo ostati u vrtu, a za blagih zima može vani prezimiti. Štoviše, kada mu mraz malo »ofuri« lišće, još je boljeg okusa.

Isto kao i kod kupusa, imamo ranih i kasnih sorti kelja. Rane sorte u sjevernim krajevima treba sijati u veljači, i to u klijališta. Kasni kelj sije se u isto vrijeme kada se sije i kasni kupus, a možemo ga sijati i ljeti, s tim da ga u jesen presadimo na otvoreno, te tako već rano u proljeće dospije za potrošnju.

U mediteranskim se područjima kelj sije, odnosno sadi od lipnja do kolovoza, bere od rujna do travnja, a može se uzgajati u tom području i u proljeće kao i kupus.

Preporučuju se rane sorte: kapucinski, verbote, te ozime Advent Bonner, srednje rana željezna glava, srednje kasne Vertus i Hammer. Sorte Winterfurst, Wirosa proširene su u mediteranskom području.

Rane sorte kelja sadimo na razmake 50 x 50 cm i 60×60 cm kasne. Prirodi ranih sorti prosječno su 1-2 kg na 1 m2, a kasnih 2-3 kg. Za 1 m2 potrebne su 3-4 presadnice. Ako na stabljici ranih sorti kelja poslije berbe ostavimo 2-3 donja lista, iz pazušca listova izbit će po 1-2 manje glavice, koje su za jelo vrlo dobrog okusa. Njega je u toku vegetacije ista kao i kod kupusa (okopavanje, prignojavanje, zalijevanje). Gnoji se kao i kupus.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here