Sve o uzgoju graška

3605

Grašak je biljka umjerene klime te su blage temperature najpovoljnije za rast i razvoj ove kulture.

Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodica Lepirnjača (Fabaceae syn. Legumiosae). Sadrži bjelančevine (legumin, legumelin, vicilin, trigonelin i dr.), šećer, škrob, lecitin i dr. Veća količina lecitina nalazi se u sortama sa naboranim zrnom te se u njima klorofil duže čuva, pa su zrela zrna ovih sorata izrazito zelene boje.

Graškov korijen je vretenast, prodire duboko u tlo do 120 cm, dobro razgranat. Usisna moć korijena je velika. Visina stabla ovisi o sorti a može biti od 30-200 cm. List je parno perast, sa 1-3 para liski. Vrh lista završava viticom koja pomaže biljci da se prihvaća za oslonac. Cvjetovi su leptirasti, bijele boje pa više njih izbija iz pazuha lista. Mahune su različitog oblika, dužine i širine, a isto tako i raznih kombinacija boja. U mahunama se nalazi različit broj zrna što ovisi o sorti.

Sjetva jaroga graška treba se obavit što je moguće ranije (potkraj veljače, početkom ožujka). Ranije sijani usjev pokrije tlo i smanji mogućnost zakorovljavanja, odnosno završi vegetaciju do sušnog razdoblja. Sije se na dubinu 4 – 6 cm na težim tlima, a na lakšim i pjeskovitim (toplijim) tlima sije se na dubinu 6 – 8 cm, uz obvezno valjanje tla ili sijaćicom s valjkom, koja valja traku u koju je posijan grašak.

Niski kultivari siju se u dvoredne, troredne ili četveroredne trake s razmakom između traka od 60 cm. Visoki se kultivari siju u dvoredne trake s razmakom od 60 – 80 cm koje omogućavaju prohod za višekratnu berbu. kod visokih kultivara se između redova postavlja potporanj, u tu svrhu mogu poslužiti grane ili pak se postavlja plastična mreža na kolce. U čistoj kulturi sije se 80 – 100 klijavih zrna na m2, odnosno 200 – 250 kg/ha, ovisno o apsolutnoj masi sjemena. Sjetvu treba obaviti do sredine ožujka, kada započinju i ostali proljetni radovi. Što je kasnija sjetva ili što je lošija priprema tla, siju se više norme po jedinici površine.

Optimalna temperatura za klijanje i nicanje je 20°C dok je minimalna 5°C. Za razvoj vegetativne mase optimalna temperatura je 12 – 16°C, minimalna temperatura rasta je 4°C a mlade biljčice bez većih oštećenja mogu podnjeti temperature od -4 do -8 °C.
Tokom cvatnje preferira temperature između 16 – 20°C a za razvoj mahuna 20 – 22°C

Temperature više od 25°C stresno djeluju na vegetativnu fazu, cvatnju te razvoj mahuna. U vrijeme i neposredno nakon cvatnje grašak je najosjetljiviji na visoke temperature te pri takvim uvijetim a može doći do osipanja cvjetova ili pak mahune ostaju sitne i zakržljale s malim brojem sitnih zrna. Visoke temperature ubrzavaju tehnološku i fiziološku zriobu. Pri temperaturama od 35°C rast graška se zaustavlja

Grašak je biljka dugog dana, iako su selekcionirani kultivari neutralni na dužinu dana.
Ne podnosi nedostatak kisika u zoni korijena, pa ako na slabo dreniranim tlima u slučaju stagniranja oborina tlo bude zasićeno do maksimalnog kapaciteta više od 48 sati usijev graška može potpuno stradati.

Za različite tipove tala na kojima grašak uspijeva važno je da su ona dobro drenirana kako bi se otklonila mogućnost stagniranja oborinskih voda. Za rani uzgoj povoljnija su lakša tla koja se u proljeće brže zagrijavaju i prosuše dok su zbog većeg kapaciteta za vodu u proizvodnji srednje kasnih i kasnih kultivara teža tla nešto povoljnija, osobito ako nije osigurano navodnjavanje.

Optimalni pH tla za uzgoj graška je od 6 – 6,5 znači tla slabokisele reakcije. Na bazičnim tlima (pH iznad 8) ne preporučuje se uzgoj graška dok se za kisela tla ( pH ispod 5 ) peporučuje kalcifikacija tj. primjena vapna.

U kontinentalnom području grašak se koristi za proljetni uzgoj, na mediteranu se sije tokom jeseni, zime ili ranog proljeća što ovisi o lokaciji.

Grašak može biti napadnut od više štetnika. Najčešći štetnici graška koji čine štete u toku vegetacije su: crna bobova /repina/ uš (lat. Aphis fabae), zelena graškova lisna uš (lat. Acyrthosiphon pisum), pipe mahunarke (lat. Sitona spp.), graškov žižak (lat. Bruchus pisorum), crni i pjegavi graškov savijač (lat. Laspeyresia nigricana, lat. Laspeyresia dorsana).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.