Ricinusovo ulje upotrebljava se u kožarskoj i tekstilnoj industriji. Značajna je sirovina za proizvodnju plastičnih masa, sintetičkog kaučuka, umjetne kože, sapuna i kozmetičkih preparata.
Dobiveno hladnim prešanjem koristi se kao medicinsko ulje. Danas se u svijetu ricinus uzgaja na oko 1.400000 ha. Od toga 60% se uzgaja u Aziji, a 30% u Južnoj Americi. Prosječni svjetski prinos sjemena ricinusa iznosi oko 700 kg/ha. Ricinus se u Hrvatskoj ne uzgaja. Potječe iz Afrike. To je stara kulturna biljka koja se uzgajala još u drevnom Egiptu i Grčkoj.
Ricinus je biljka tropskih i suptropskih područja. Može se uzgajati i u područjima s umjereno kontinentalnom klimom. Suma temperatura za formiranje i sazrijevanje grozdova I i II reda iznosi 3000-3500C. Pri minimalnoj temperaturi od 12-15C sjeme nikne nakon 12-15 dana. Optimalna temperatura klijanja je između 20 i 25C. Ricinus je iznimno osjetljiv na kratkotrajne proljetne mrazove. Optimalna temperatura rasta i razvoja je između 25 i 30C. Dobro podnosi i visoke temperature (35C), ako ima dovoljno vlage u tlu. Troši znatnu količinu vode zbog formiranja velike nadzemne mase. Može se uzgajati i u područjima gdje godišnja suma oborina nije manja od 400 mm, s time da suma oborina u toku vegetacijskog razdoblja nije manja od 200 mm. Ricinus ima velike potrebe na svjetlosti (smanjenje prinosa i sadržaja ulja u sjemenu). Ricinus je biljka kratkog dana. To je biljka dubokih, plodnih i strukturnih tala. Najbolje uspijeva na černozemu i dubokim aluvijalnim tlima.
Ricinus ne podnosi monokulturu. Na istu površinu može doći svake 3-4 godine. Najbolji predusjevi za ricinus su jednogodišnje mahunjače, ozime žitarice, te šećerna repa i krumpir. Ricinus je dobar predusjev za većinu oraničnih kultura.
Ricinus daje najbolje prinose kada se osnovna obrada tla izvede u ranu jesen. Jako reagira na dubinu osnovne obrade tla, koja ne bi smjela biti manja od 30 cm. U proljeće se zatvara zimska brazda drljanjem i grubim ravnanjem površine tla. Nakon nekoliko dana izvodi se i kultiviranje tla, posebno na jače zakorovljenim površinama. Tjedan dana prije sjetve izvodi se predsjetvena priprema tla kombiniranim oruđima.
Ricinus ima velike potrebe za hranivima. U 100 kg sjemena i odgovarajuću vegetativnu masu ugradi se oko 7,2 kg N, 1,7 kg P2O5 i 5,9 kg K2O. Ne preporučuje se davati veće količine stajskog gnoja (do 15-20 t/ha), koje rezultiraju produžavanjem razdoblja sazrijevanja sjemena i smanjenim sadržajem ulja. Suvremena proizvodnja ricinusa zasniva se prvenstveno na gnojidbi mineralnim gnojivima i to u omjeru NPK hraniva 1:0,8-0,9:0,6-0,8. To iznosi 60-90 kg/ha N, 50-90 kg/ha P2O5 i 40-60 kg/ha K2O. Fosfor i kalij unose se u tlo s osnovnom obradom, a dušik predsjetveno ili sa sjetvom. Može se izvršiti i jedna prihrana u fazi diferencijacije cvati.
Za sjetvu ricinusa potrebno je da je sjeme najmanje klijavo 95% i čistoće 99%. Za sjetvu se koristi sjeme samo iz prvih grozdova na biljkama. Sjeme se izabire na osnovi specifične težine (potopi se 4 sata u vodu i sve ono koje ispliva odbacuje se). Ricinus je jara kultura. Sije se kada temperatura tla dosegne 10-12C, a to je u drugoj polovici travnja. Ricinus je širokoredna kultura. Razmak između redova iznosi 70 cm, a između biljaka u redu 35 cm (sklop – 30000-50000 biljaka/ha. Sjetva ricinusa obično se obavlja sijačicama za kukuruz. Dubina sjetve iznosi 6-8 cm. Za sjetvu je potrebno oko 12-20 kg/ha sjemena.
Primjenjuje se čitav niz mjera njege ovisno o načinu uzgoja (prorjeđivanje do razvoja 2 prava lista, primjena herbicida, zalamanje cvata da biljka više grana i ima više prvih grozdova, navodnjavanje u fazi cvatnje i nalijevanja sjemena).
Žetva: Obavlja se jednofazna žetva kada donji tobolci dobiju tamnosmeđu boju. Prije toga, potrebno je izvršiti defolijaciju i desikaciju usjeva. Vlaga uskladištenog sjemena ne smije biti veća od 8-10%.