Spremanje zimnice

2704

Oduvijek je jesen bila vrijeme ubiranja plodova i razdoblje najbogatije i najraznovrsnije trpeze, počevši od mesnih, mliječnih, voćnih pa do povrtnih plodova.

zimnica

Međutim, pošto je rok uporabe većine ovih proizvoda dosta ograničen i kratak, moralo se iznaći načina da se spomenuti proizvodi dorade, prerade ili konzerviraju, a sve kako bi se sačuvali za uporabu u kasnijem razdoblju, tijekom zime i proljeća. Tako je, uostalom, i nastala tradicija pripremanja zimnice. No, ljetne «slasti» nije baš uvijek moguće upakirati i sačuvati za zimu. Jer ipak treba biti svjestan činjenice kako su svježe namirnice podložne kvarenju. Mikroorganizmi u njima i na njima razvijaju se, razmnažaju pod utjecajem zraka, topline i vlage te time izazivaju njihovo truljenje, gnjiljenje i fermentaciju.

Na taj način namirnice ne samo da postaju neuporabljive, već mogu biti čak i štetne po ljudsko zdravlje.

Prirodno kiseljenje

Radi se o jednom od najstarijih načina konzerviranja povrća. Sami proces konzerviranja odvija se pod djelovanjem mikroorganizama, koji u ovom slučaju iz ugljikohidrata stvaraju mliječnu kiselinu koja pak služi kao konzervans povrću. A osnova konzervansa, odnosno inicijator konzerviranja, je kuhinjska sol koja se dodaje povrću prilikom kiseljenja. Ustvari, ona pospješuje izlučivanje sokova iz povrća tj. sokova u kojima se sada razvijaju bakterije mliječnog kiseljenja. Mliječna kiselina konzervira povrće i pri povoljnim uvjetima onemogućava razvoj drugih štetnih bakterija, koje mogu izazvati kvarenje. Međutim, za uspjeh prirodnog kiseljenja moraju se osigurati optimalne prilike koje podrazumijevaju osnovna dva uvjeta. Prvi je da se sol dodaje povrću u količini od 12 posto, dok je drugi vezan za sami pribor i ambalažu, koja pak mora biti besprijekorno čista. Pored toga, za uspjeh samog kiseljenja tijekom 4-6 tjedana (koliko i postupak traje) temperatura u prostoriji mora biti 22 stupnja C.

Kasnije je za čuvanje namirnica najbolja temperatura od 10-12 stupnjeva C. Povrće se može kiseliti cijelo, narezano ili naribano. Osnova je da bude zdravo i temeljito oprano. S druge strane, najčešće se za kiseljenje koriste sljedeće vrste povrća: kupus, krastavac, zelena rajčica, mahune, lučice, miješane salate i sl.

Ambalaža za spremanje zimnice ovisi o postupku koji se primjenjuje u procesu konzerviranja, premda njen izbor ovisi i o vrsti namirnice. Tako se za ukuhanu zimnicu u kućanstvu najčešće rabe staklenke. Za voće ukuhano sa šećerom ili voće u alkoholu te za ukiseljeno povrće koriste se obične staklenke koje se nakon punjenja zatvaraju celofanom ili pergamentnim papirom. Obično se za voće odabiru staklenke od pola do jedne litre, tako da se nakon otvaranja sadržaj što prije i potroši. Za ukiseljeno povrće mogu se koristiti i nešto veće staklenke te posebne staklene pletare sa širokim grlom, zapremine od 5 i 10 litara. Kod procesa pasteriziranja povrća i voća najčešće se rabe posebne patentne staklenke koje mogu biti različitih veličina i to ½, 3/4, 1 litra ili 1 ½ litra.

Svaka patentna staklenka ima široki, brušeni gornji rub, stakleni poklopac s brušenim donjim rubom i gumeni obruč koji se stavlja između same staklenke i poklopca. Tako poklopljene staklenke zatvaraju se metalnim držačima (kvačicama), a njihova širina mora odgovarati širini staklenke.

Na navedene staklenke se trebaju staviti i odgovarajuće naljepnice koje sadržavaju podatke o vrsti namirnice i datumu pripravljanja. Zbog svega toga o zimnici morate razmišljati nešto ranije, a sve kako biste uspjeli nabaviti odgovarajuću ambalažu za njeno spremanju te kako biste na taj način u spremljenom povrću i voću mogli uživati tijekom hladnih zimskih dana.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.