Jedan hektar konoplje daje energije kao tri do četiri hektara drva

9419

Velikogorička tvrtka Josipa Plaveca konopljom se bavi od 2012. godine, a trenutno proizvodi ulje, proteine, brašno i kozmetiku. Njegovo polje industrijske konoplje koje se prostire na 41 hektar zemlje u Lomnici najveće je u Hrvatskoj, piše VGdanas.hr.

konoplja

Gorička tvrtka Josipa Plaveca konopljom se bavi od 2012. godine, a trenutno proizvodi ulje, proteine, brašno i kozmetiku. Njegovo polje industrijske konoplje koje se prostire na 41 hektar zemlje u Lomnici najveće je u Hrvatskoj.

– Ljudi nam se vani smiju jer im je neshvatljivo da uzgajamo konoplju radi sjemena od kojega se radi 70-ak proizvoda, dok se od stabljike koju uništavamo radi njih više od 20.000– kaže Velikogoričanin Josip Plavec, vlasnik najvećeg polja konoplje u Hrvatskoj.

Domaćim uzgajivačima konoplje propadaju milijuni kuna jer ne mogu iskoristiti sirovinu za izradu brojnih proizvoda koji se mogu dobiti od stabljike – od odjeće i papira do građevinskog materijala i biogoriva. No, to bi se uskoro trebalo promijeniti. Vlasti su krenule u razmatranje izmjene Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kojim bi se uzgajivačima ove biljke omogućilo da koriste i njen ostatak, a ne samo sjeme. Razlika između industrijske i indijske konoplje je u količini THC-a, glavne psihoaktivne tvari, kojeg u industrijskoj konoplji ima samo do 0,2 posto. Bez obzira na gotovo zanemariv postotak THC-a, industrijska je konoplja nepravedno svrstana u istu kategoriju kao i indijska gdje neke sorte imaju i više od 20 posto THC-a.

– Usporedimo to s alkoholom; ako je dozvoljeno 0,5 promila, kod konoplje toga nema, nego ili imaš alkohola, ili ga nemaš. Ako imaš, ti si alkoholičar, ako nemaš, nisi. To je prvo trebalo promijeniti da bi se uopće išlo u neke druge promjene. Vidim da su sve političke stranke za, a nemaju zašto ni biti protiv jer to je biljka koja se uzgajala i u bivšoj Jugoslaviji. Bili smo jedan od tri najveća izvoznika u svijetu – kaže Plavec.

Širit će proizvodnju čim Zakon dopusti!

Čim Zakon omogući korištenje ostatka vrijedne biljke, Plavec planira proširenje i to u proizvodnju peleta za grijanje.

– Plan postoji, ali se javlja problem investicija. Strojeve koje imamo ne možemo iskoristiti za preradu stabljike tako da ćemo tražiti partnere za daljnja ulaganja, ali pričekat ćemo da to bude napismeno. Vjerojatno bismo za početak radili obnovljive izvore energije, znači pelete za grijanje, izolaciju i građevinski materijal – otkriva Josip Plavec.

Kako je za preradu stabljike prvo potrebno odvojiti vlakna od drvenastog dijela biljke, potrebni su strojevi kojih, kako tvrdi Plavec, u Hrvatskoj nema pa je tvrtka u potrazi za investitorima.

– Ta sirovina za izvoz je neisplativa jer je dosta jeftina i lagana. Količina koja popuni jedan šleper u principu vrijedi koliko i sam prijevoz u Sloveniju ili Austriju. Zato prerada mora krenuti ovdje. I to je dobro jer će se ovdje morati nešto pokrenuti da ne bude priča kao s drvima koja izvozimo u Italiju. Tamo se prerađuju, a mi dobivamo gotov proizvod– ističe Plavec.

Dodaje i kako im je policija pokucala jednom na vrata radi anonimne prijave građana, no ta prijava riješena je dopisom iz Ministarstva poljoprivrede da se na tom području uzgaja industrijska konoplja.

Rješenje vide u izvozu

Početkom godine Plavecov OPGHerbio plus dobit će ekološki certifikat i krenuti u izvoz svojih proizvoda. Jedan od razloga za takvu poslovnu odluku je i malo hrvatsko tržište sa slabom platežnom moći. Pa iako litra konopljinog ulja košta i više od 200 kuna, Plavec nema problema s prodajom.

– Malo je skuplji proizvod, mogu ga svrstati pod luksuz, ali onaj tko ga treba će si ga priuštiti. Mislim da je jedini način da tu proizvodimo i vani prodajemo. Ovdje je previše onih koji uvoze rumunjsko ulje i jeftiniju kinesku sirovinu. Tako ruše cijene, imaju slabiju kvalitetu proizvoda i uništavaju tu priču o konoplji jer nekvalitetna sirovina ne djeluje na zdravlje kako bi trebala i ljudi gube nadu. No, vani su ljudi već osviješteni i ne preferiraju te proizvode iz istočnih zemalja – tvrdi Plavec.

Konkurencija s nekvalitetnim proizvodom nije jedina zamka poslovanja ove tvrtke. Zato se već ranije Plavec planirao okrenuti proizvodnji u inozemstvu, a boji se da će se isto dogoditi i u budućnosti.

– S partnerom sam htio proizvodnju započeti u Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji ili čak Bosni jer je tada tamo bio dozvoljen uzgoj konoplje. Htjeli smo tamo krenuti dok se ne riješe papiri da počnemo ovdje. Međutim, kad smo praktički već bili pred odlukom, desio se taj Pravilnik. Sve smo već imali spremno – prisjeća se Josip Plavec početaka realizacije svoje poslovne ideje.

Bez državne ili lokalne potpore Plavec smatra da će opet biti prisiljen razmišljati o preseljenju u inozemstvo.

„Želim ostati u Velikoj Gorici“

Ulaganje u industrijsku konoplju Josipu Plavecu već se isplatilo, ali radilo se o maloj investiciji u usporedbi s onom potrebnom za obradu stabljike za koju su potrebna veća skladišta i strojevi.

– To je i deset puta veća investicija. Žalosno je i nevjerojatno što Vlada, Grad i Županija ne pristupaju individualno svakom poduzetniku. Ne znam što mi može Grad pružiti. Ja promoviram Veliku Goricu jer sad već ima dosta članaka u kojima piše da je tu najveći proizvođač konoplje i postali smo poznati po tome, a ja ne znam na koji bih način mogao dobiti neke poticaje – požalio se Plavec.

Poduzetnik tvrdi kako Grad Velika Gorica ne vidi potencijal industrijske konoplje koja bi mogla otvoriti brojna nova radna mjesta i pospješiti kvalitetu života građana.

– Moja vizija je bila da se Gorica predstavi kao „lider u ekologiji“. Sve što je vezano uz konoplju je ekološko, obnovljivo je, sva naša prerada nema ništa što zagađuje, nemamo dima, sve je čisto i prirodno, bez pesticida i herbicida. Konoplja čisti tlo od metala, rahli tlo, priprema za druge kulture, čisti zrak, višestruko je korisna za okoliš – kaže Josip Plavec.

Na Gradu je, smatra Plavec, da prepozna potencijal industrijske konoplje i uključi se u cijelu priču, a posebno onaj njen dio vezan uz skupo grijanje.

– Ako pogledamo uzgoj konoplje za stabljiku, to je najjednostavnija kultura. Posadiš je, gledaš kako raste i onda je doslovno pokosiš. Tu nema rizika. Jedan hektar konoplje daje energije kao tri do četiri hektara drva, a konoplja naraste u 120 dana. Tu su te stare toplane koje idu na mazut i skupo je grijanje, a konoplja bi to riješila. Naravno da, ako nećemo imati podršku u Gradu, idemo dalje. Ideš tamo gdje ti je bolje – zaključuje Plavec.

Zašto je konoplja superhrana?

Konopljino ulje sadrži esencijalne masne kiseline i to je ulje za podizanje imuniteta. Ono radi balans u organizmu, štiti od upalnih procesa, regulira tlak, šećer, probavu i ostale osnovne funkcije našeg organizma, štiti od raka i općenito je odličan čistač organizma.

– Znači superhrana je jer sadrži sve što nam treba, a neke stvari poput GLA kiseline ima samo u majčinom mlijeku i par biljaka na svijetu. Sadrži i idealan omjer omega 6 i omega 3 masnih kiselina – pojašnjava Plavec.

Hladno prešana ulja kakva proizvodi Josip Plavec dobivaju se iz sjemena, pri čemu temperatura ne smije biti viša od 50 stupnjeva Celzijevih. Ulje se ne filtrira već se prirodnim taloženjem odvaja talog koji se slegne na dnu bačve.

– Konopljino ulja ima blag orašasti okus, ali je toliko specifično da je teško objasniti. Mi smo još mala uljara velikih potencijala. Imamo vremena pripremati ulje na prirodan način. Ne dodajemo konzervanse, ali za konopljino ulje to nije toliko ni bitno jer je bogato vitaminom E koji je prirodni konzervans pa ulje može stajati i više od godinu dana – kaže Josip Plavec.

U većini europskih zemalja konoplja se slobodno prerađuje i prodaje, a hoće li tako biti i u Hrvatskoj, vidje ćemo uskoro. Na vladajućima je da donesu jasne zakone i potrude se da uspješne poslovne priče poput ove Josipa Plaveca ne moraju tražiti bolju budućnost u inozemstvu.

(tekst je objavljen u VGdanas novinama broj 57)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here