Bolesti jabuka prilikom skladištenja

Unatoč kontrolnim uvjetima koji vladaju u skladištima, postoji mogućnost kvarenja plodova voća, i to prvenstveno zbog pojave određenih bolesti (tzv. post-harvest diseases), o kojima se mora voditi računa još i prije same berbe voća.

Obično su to bolesti kojih u tijeku vegetacije uopće nema ili se mjestimice javljaju na kraju vegetacije. Također, treba razlikovati ove parazitske bolesti od tzv. fizioloških bolesti plodova jabuke ili neparazitskih bolesti. Takve neparazitske bolesti, koje se također često javljaju na plodovima jabuka tijekom skladištenja i čuvanja, pr. su gorke pjege (bitter pit), staklavost (water core), jonathanove pjege (jonathan spot), posmeđivanje pokožice ( superifical scald), oštećenja od smrzavanja (freezing injury), brašnjavost (mealy breakdown), oštećenja od visoke koncentracije ugljičnog dioksida (internal carbon dioxide injury) i dr.

Uzročnici parazitskih bolesti na plodovima jabuke u skladištima i hladnjačama najčešće su parazitske ili saprofitske gljivice, a vrlo rijetko neke vrste bakterija. Uglavnom se javljaju gljivice iz fitopatogenih rodova Gloeopsorium, Penicillium, Botrytis, Monilinia, Alternaria, Trichothecium, Phoma, Leptothyrium i Nectria.

Gleosporijska ili gorka trulež

Najčešća i najopasnija bolest na plodovima jabuke u tijeku skladištenja je bolest koju uzrokuju gljivice iz roda Gleosporium, kao što su vrste G. album, G. fructigenum, G. perennans i dr. Simptomi bolesti očituju se u početku kao svijetlo-smeđe pjege s plitkim udubljenjima.

Poslije dolazi do truleži koja zalazi duboko u plod ispod pjega, međutim, vrlo rijetko dođe do truleži cijelog ploda. Na kraju se na površini pjega razvijaju smeđa plodišta gljivice, odnosno acervuli sa sporama u obliku koncentričnih krugova. Spore ili konidije gljivica dospiju na plodove jabuke još u tijeku vegetacije, a najviše uoči berbe, jer je gljivica stalno prisutna na drvenastim organima voćke. Međutim, bolest se razvija i očituje u skladištu, tek nakon određenog vremena fiziološkog sazrijevanja plodova. Od zaštitnih mjera preporučuje se primjena određenih fungicida dvaput uoči berbe, s vremenom i razmacima tretiranja u ovisnosti o karenci korištenih fungicida. Upotrebljavaju se fungicidi Euparen 50 WP (0,25 %) i Euparen Multi (0,25 %). Fungicida za primjenu na plodovima jabuke nakon berbe i u tijeku skladištenja kod nas nema, iako u svijetu postoje neki fungicidi i za tu namjenu.

Zelena ili penicilijska plijesan

Uzrokuju je saprofitske gljivice iz roda Penicillium. Bolest se još naziva i plava plijesan. Tipični znakovi bolesti su trulež plodova, koja obično zahvati cijeli plod za razliku od prije opisane bolesti. Na površini napadnutih plodova razvijaju se karakteristične pljesnive nakupine gljivice zeleno-plave boje koje predstavljaju konidiofore s konidijama. Također, za ovu je bolest svojstven neugodan miris, inače karakterističan za sve Penicillium vrste. Posebnih zaštitnih mjera protiv zelene plijesni nema, osim primjene istih fungicida, koji se koriste u zaštiti od prije opisane bolesti ili gleosporijske truleži.

Monilijska trulež

Od češćih bolesti plodova jabuke u skladištu javlja se i monilijska trulež, čiji je uzročnik gljivica Monilinia fructigena. Bolest se još naziva i smeđa trulež. Radi se o istoj gljivici koja dolazi na plodovima jabuke i u tijeku vegetacije. Za razliku od gorke truleži, ova se javlja već na samom početku skladištenja. Vrlo brzo se širi pa plodovi naglo propadaju. U skladištima se može javiti na dva načina. U prisutnosti svjetla javlja se tzv. tipični tip monilijske truleži, koja se očituje s karakterističnim nakupinama konidija ili tzv. jastučićima, koji dolaze u koncentričnim krugovima na površini zaraženih plodova, ili se u odsutnosti svjetla javlja tzv. sterilni tip monilijske truleži. Plod pocrni i truli bez stvaranja karakterističnih nakupina konidija ili jastučića na površini ploda. Zaštitne su mjere suzbijanja same bolesti u tijeku vegetacije uobičajenim fungicidima protiv monilijske truleži plodova.

Siva plijesan

Uzrokuje gljivica Botrytis cinerea. Bolest se prepoznaje po karakterističnoj sivkasto- paučinastoj prevlaci, koja se razvija na plodovima. Prema iskustvima iz drugih zemalja, zaštita se može provoditi i u skladištu biološkim preparatima Trichodeom, koji je specifični mikofungicid na bazi spora gljivica Trichoderma harzianum.

Ponekad se mogu javiti i druge vrste truleži, kao nektrijska trulež (Nectria galiligena) i alternarijska trulež ( Alternaria alternata, A. mali i A. kikuchiana), međutim, one se javljaju rijetko i nisu od većeg značenja.