Što je kuningamija?

Rod kuningamija (Cunninghamia) obuhvaća vazdazeleno istočnoazijsko drveće iz porodice taksodijevki (Taxodiaceae). Poznate su tri vrste, među kojima su dvije s Tajvana i jedna iz kontinentalne Kine.

To je jednodomno drveće čunjaste krošnje s pršljenasto razmještenim granama u mladih i nepravilno raspoređenih grana u starijih primjeraka. Grančice su povinute, njihovi vrhovi vise. Sušenjem donjih grana na deblu ostaju okrugle ljevkaste udubine. Pupovi su okruglasti, ljuskavi, a cvjetni su veći od lisnih. Listovi su linealni, lancetasti, spiralno poredani, pojedinačni, kožasti, prema vrhu suženi te bodljikavo ušiljeni.

Na vršnim su izbojcima smješteni unaokolo, a na postranim nagusto raspoređeni u dva niza. Ostaju na granama 5-6 godina. Cvjetovi su jednospolni. Muški su u vršnom valjkastom cvatu, oblikuju se u jesen, a otvaraju u travnju. Ženski cvatovi su okruglastog oblika, obično 1-4 na vrhu izbojka. Češer je jajolik te sastavljen od kožastih, ovalnih, nepravilno napiljenih i ušiljenih ljusaka koje su svojim vrhovima neznatno otklonjene; pokrovne ljuske ne postoje. Poslije dozrijevanja češer ne otpada. Svaka češerna ljuska ima po tri usko okriljene sjemenke koje kliju s dvije supke (kotiledona).

Kuningamija, “kineska jela” (Cunninghamia lanceolata) je do 25 m visoko drvo gorskih predjela južne i središnje Kine koje se javlja do 1300 m nadmorske visine. Krošnja mu je čunjasta, deblo ravno, kora smeđa, nepravilno ljuskava, u pukotinama crvenkasta. Grane su na mladim biljkama pršljenasto raspoređene, a na starijim nepravilno. Izbojci su u početku svijetlo- zelene, kasnije tamnozelene boje, tijekom zime postaju crvenkastosmeđasti, a u proljeće poprimaju prekrasne zeleno-narančaste i smeđe tonove. Iglice su kožaste, tvrde, sjedeće, duge 3-7 cm, široke 3-5 mm, tanke, linealno kopljaste, najšire u donjoj trećini, dugačkog bodljikavog vrha i fi no napiljenoga ruba. Zavojito su i gusto raspoređene, pri osnovi srpasto povijene te izgledaju kao da su dvoredne. Na vršnim su izbojcima radijalno razmještene. Odozgo su iglice svježe zelene, gole i sjajne, s dvije uske, neuočljive pruge puči. Odozdo su svijetlozelene, s dvije široke, bijele do plavkastobijele pruge puči. Tijekom zime poprimaju bakrenu boju.

Cvjetovi su jednospolni, muški u subtermalnim resastim cvatovima, a ženski se oblikuju pri vrhu izbojaka; otvaraju se tijekom travnja. Češeri su jajoliko okruglasti, dugi 2,5-5 cm, isto toliko široki. Imaju smeđaste, tanke i trajne ljuske, nazubljena i nepotpuno prilegla ruba. Na ljusci su po tri sjemenke duge 6-7 mm, široke 5-6 mm te okriljene tankim krilcem, poput onih kod sekvoje. Biljka dobro rodi nakon petnaestak godina starosti.

Cijenjeno parkovno drvo – Kuningamija se razmnožava sjemenom i reznicama, a izbojci tjeraju iz panja i korijenja. Općenito se razmnožava relativno lako, reznice se uzimaju samo s vršnih izbojaka, a vegetativni način razmnožavanja primijenjuje se i tijekom podizanja šumskih plantaža. Primjerci nastali iz reznica obično su lošijega uzrasta. Biljka voli zaštićene, poluzasjenjene prostore, vlažno, ocjedno i duboko pjeskovito-ilovasto tlo, no to nije uvjet za njen uzgoj. Naime, dobro raste na svim podlogama, osim na neplodnom pijesku ili kamenjaru.

Budući da podnosi vrlo niske temperature, iako one izazivaju posmeđenje listova, prikladna je i za klimu kontinentalnoga dijela Europe. Osjetljiva je na jako sunce i visoke temperature. Raste relativno brzo, a ako se u početku ne oblikuje središnje stablo, obično nastaje nepravilni, dekorativni grm. U južnoj i zapadnoj Europi uzgaja se kao parkovno drvo. Poznati su njeni kultivari ‘Compacta’ (patuljast oblik bez vršnog izbojka) i ‘Glauca’ (izrazito plave iglice), a postoje još kultivari ‘Samurai’, ‘Chason’s gift, ‘Little Leo’ i dr. U Hrvatskoj primjerke kuningamije nalazimo u glavnome parku u Opatiji, a stabalca u zagrebačkom Maksimiru stradavala su zbog studeni i kasnoga mraza