Zanimljivosti o divokozama

242

Plašljiva, nepovjerljiva, pokretljiva, hitra i spretna divljač izabrala je za stanište predjele u kojima ima dovoljno mira, a to su nepristupačni tereni na koje ju je čovjek potisnuo.

Njeno stanište se nalazi oko gornje granice šuma, no tamo gdje ima dovoljno mira, divokoze žive u pojasu šume tijekom cijele godine. Građa tijela, snažni mišići i tetive, posebna građa papaka koji se obnavljaju uslijed trošenja, omogućavaju divokozi, uz njenu neustrašivost i spretnost, da se kreće po vrletnom terenu, često okovanom ledom ili pokrivenom snijegom.

Fizičke pretpostavke su dopunjene sposobnošću točnog određivanja udaljenosti. Divokoza može skočiti s jednog kamena na drugi do udaljenosti oko sedam metara, a ne čini joj nikakvu teškoću ni skok do nekoliko metara u dubinu.

Divokoza ima prema svom staništu i načinu kretanja prilagođena stopala, odnosno papke. Zato se papci divokoza znatno razlikuju od papaka ostalih naših divljih papkara. Razlike su u obliku, dužini, širini, prostoru između njih i drugom pa se i otisci papaka divokoze lako raspoznaju po nekim od tih razlika.

Mogućnost pokretanja oba papka je izvrsna, što je važno za neravnu podlogu po kojoj se divokoze kreću. Rubovi papaka, koji se oslanjaju na podlogu, su odlično razvijeni i iz elastičnog su, kaučuku sličnog tkiva. Donji dio papaka nije ravan, nego je u sredini malo uleknut. Zato divokoza, koja stoji na ravnoj podlozi, dotiče samo prednjim i stražnjim dijelom papaka. I visina papaka divokoze je veća nego u ostalih naših divljih papkara.

Papci divokoza su izduženi, po cijeloj dužini su podjednako široki (malo širi pozadi i uži naprijed), prednji rubovi su tupi. Prednje noge imaju papke koji su duži, izvana uleknuti, a papci stražnjih nogu su izvana zaobljeni. Vrhovi papaka prednjih nogu su oštriji, no oblik vrhova je oblikovan većim ili manjim trošenjem, kretanjem po kamenitom terenu ili od iskapanja hrane iz sleđenog snijega. Među papcima uvijek postoji izraženi međuprostor, u kom se pojavljuje čuperak dlake. Zapapci su smješteni dosta visoko i često se gube u gustoj dlaci.

Otisci papaka, osobito prednjih nogu, imaju izduženi, klinasti oblik, između njih je po cijeloj dužini dosta široki međuprostor koji se vidi i pri polaganom kretanju. Otisci papaka stražnjih nogu imaju sličan oblik, ali su malo ovalniji. Dužina otisaka se kreće od 3 do 6 cm, širina od 3 do 3,5 cm.

Pošto divokoza ponajprije troši srednji dio papaka, na mekoj podlozi jasno su otisnute petne blazine, male i okruglog oblika, te vrhovi i rubovi papaka. Na tvrdoj podlozi se otiskuju samo rubovi papaka, koji je pritišću. Za otisak papaka divokoze značajan je međuprostor između para papaka koji je toliko širok kao širina jedne polovine papka. Pri kretanju korakom i kasom divokoza širi papke više od ostalih naših divljih papkara, pri kretanju galopom i skokovima koliko iznosi dužina papka.

Kao i jeleni i divokoza pri kretanju ostavlja otiske manje ili više koso u odnosu na pravac kretanja. Pri tom je otisak stražnjih nogu pod većim kutom u odnosu na pravac kretanja nego otisak prednjih nogu. Treba znati da je trag divokoze i međusobni položaj otisaka prednjih i stražnjih nogu raznolik, jer ona mora koračati prema terenu; često stavljati noge tamo, gdje uopće može.

Pri kretanju laganim kasom korak divokoze je dugačak od 60 do 100 cm, a zapapci, pošto su smješteni vrlo visoko na nogama, ne otiskuju se. Dakako, dužina koraka ovisi i o tome kreće li se divokoza uzbrdo ili nizbrdo, kada su koraci kraći. U kretanju korakom ili kasom najčešće dolazi poklopni trag, no nekada i dokorak, prekorak i zakorak. Zakorak obično ostavljaju stari i debeli primjerci. Širina koraka divokoza je dosta velika i kreće se od 10 do 18 cm. Zavisi o načinu kretanja: brže – manja širina, sporije – veća širina. Zatim, o starosti, krupnoći i debljini divljači i, naravno, o terenu po kom se kreće.

Pri kretanju galopom ili skokovima stražnje noge padaju ispred otisaka prednjih nogu. Papci se pri doskoku jako raskrečuju, a cijeli kraj noge se tako savije da se otisnu i Prednja /lijeva/ i stražnja noga divokoze zapapci. Pošto su visoko smješteni otisnu se do 10 cm daleko od stražnjih rubova otisaka papaka. Dakako, zapapci se potiskuju i kada se divokoza kreće po dubljem snijegu i kada bježi dolje po padini, a tada služe kao kočnice.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here