Kalcij ili vapno

Vapno (kalcij) vjerojatno je tvorivo koje se, količinski gledano, u eko gospodarslvima kupuje više negoli ijedno drugo.

Kalcij u tlu ima vrlo važnu ulogu, kako kao biogeni element, tako i kao element koji regulira fizikalne, kemijske i biološke procese tla. Stoga kalcij predstavlja izuzetno važan element, budući da:

a) smanjuje kiselost tla. Kalcij naime »šećeri« tlo, i tako omogućuje rast biljaka koje inače u kiselom tlu opće ne bi rasle;
b) povećava dostupnost nekih drugih hraniva (npr. molidbena), odnosno smanjuje mobilnost hraniva koja u većim količinama štetno djeluju na plodnost tla i rast biljaka (željezo, aluminij, mangan);
c) popravlja strukturu tla. Već smo ranije istaknuli da kalcij djeluje kao »magnet« koji povezuje čestice gline i humusa u veće nakupine. No pored ovoga, kalcij popravlja strukturu tla i lako da neutralizira topive huminske kiseline u netopive kalcijeve humate, koji pridonose stabilnoj strukturi tla.
d) potiče razgradnju organske tvari, a usljed čega dolazi do oslobađanja biljnih hraniva.

Nažalost, glede kalcija, u literaturi postoji izvjesna nedosljednost, tako da se kalcij često puta naziva i vapnom, ali bez precizne odrednice da l i je riječ o živom vapnu, hidratiziranom vapnu, i dr. Kalcij (vapno) nedostaje mnogim našim tlima, bilo zbog njihove prirodne siromašnosti kalcijem, bilo zbog njegovog gubitka iz tla.

Kalcij se iz tla gubi iznošenjem poljoprivrednih proizvoda i erozijom, a značajan je i gubitak ispiranjem u niže slojeve tla. Uza sve ovo, treba dodali i još jednu činjenicu kojoj se za sada još uvijek ne pridaje dovoljno pozornosti. Riječ je naime o zakiseljavanju tla usljed upotrebe mineralnih gnojiva, te utjecaja kiselih kiša. Naime, voda koja danas ulazi u tlo putem oborina, ima izuzetno kiselu reakciju i sloga negativno djeluje na kiselost tla.

Stoga »gnojidba« kalcijem, tzv. kalcifikacija, predstavlja sve važniji agro-tehnički zahvat.Kako često, i u kojim količinama tlu treba dodavati vapno, ovisi o vrsti tla, kulturama koje uzgajamo, te stupnju ispiranja kalcija u donje dijelove tla. Ispiranje kalcija pak ovisi o teksturi tla, oborinama, količini dušika u tlu, te kulturi koju uzgajamo. Ipak, prije svake kalcifikacije, poželjno je obaviti analizu tla i provjeriti stvarno stanje vapna u tlu.

Uz ovakvu analizu, obično se dobije i uputstvo u kojem se savjetuje koliko i čime gnojiti. U ekološkoj poljoprivredi preporučuje se uporaba vapna u upola, odnosno i do 7 0% manjim količinama od onih koje se inače primjenjuju na konvencionalnim gospodarstvima. Dva su razloga ovakvoj praksi. Prvo, što eko-gospodarstva ne upotrebljavaju mineralna gnojiva, koja sama po sebi zakiseljuju tlo, a drugo, što redovna upotreba organskog gnoja i aeracija tla, također u znatnoj mjeri korigiraju kiselost tla. Stoga ne iznenađuje d a j e pH vrijednost (kiselost) tla na eko-gospodarstvima često puta viša za 0,5-1 pH jedinicu negoli istih tala na susjednim konvencionalnim gospodarstvima.

Izvor: Ekološka poljoprivreda / Darko Znaor