Puza, mraznica ili medenjača

Od puze se upotrebljavaju samo mladi klobuci, pripremljeni na više načina, no najbolji su ukiseljeni.

Puza, mraznica, medenjača, puzica neki su od naziva za gljivu koja je jedan od dosta čestih parazita na šumskom i drugom drveću. Raste u šumama i izvan njih, na živom i mrtvom (kao saprofit) drveću, kladama, panjevima i korijenju, od nizina do visoko u planine. Širi se sa stabla na stablo i podzemnim putem preko korijenja. Zato je česta gljiva, koja obilno rodi u relativno kratkom vremenskom intervalu od kraja ljeta, posebno u jesen.

Listopadna ili bjelogorična puza obično raste u buketima na dnu listopadnog drveća i na panjevima. Poznato je više varijeteta (po nekim autorima vrsta) puze, koji mogu znatno varirati po boji, obliku i drugom. Zanimljivo je da od micelija te gljive truli panjevi i korijenje fosforesciraju u tami.

Klobuk je prilično mesnat, promjera 5 do 10 cm. Mlad je poluloptasto okrugao, kasnije izbočen, na kraju potpuno otvoren, ima manje-više postojane ljuskice po sebi. Rastvoren klobuk ima nazubljen rub. Boje je žutosmeđe, maslinasto do mesnato crvenkaste.

Listići su razmaknuti, prirasli na stručak ili zupčasto silazeći, prvo bijeli, kasnije crvenkasto naprašeni. Stručak je s bjelkastim do žućkastim i trajnim vjenčićem. Žutosmeđe je do smeđe boje, dolje je tamniji i ima ljuskice ispod vjenčića. Dugačak je, čvrst, vlaknast, pun, pa šupalj, valjkast, često kriv.

Dužina je 5 do 20 cm, debljina od 1 do 1,5 cm. Kada je plodno tijelo pojedinačno, donji dio stručka je jako zadebljao, a klobuk može mjeriti do 16 cm u promjeru.

Ljudi puzu miješaju s također jestivim panjevčicom i grmačom. Na sreću, najsličnije nejestive ili štetne vrste, koje rastu na korijenju drveća i trulim panjevima, mnogo su izraženijih boja – žute ili crvenkaste. Meso je bijelo, blijedo smeđe, ugodna mirisa na gljive, blago kiselkasto i pomalo gorko. Sirove ili na brzinu pripremljene gljive su otrovne, a za neke životinje i kuhane. Teže su probavljive. Rijetki ljudi su alergični na puzu. Najbolje ju je prije uporabe blanširati.

Mnogo je ukusnija četinarska ili crnogorična puza, koja raste na četinjačama. Ako se već po panju ne može odrediti jedna od ovih dviju, treba znati da je četinarska puza mrka i skoro uvijek s maslinasto smeđim primjesama i sitnija.

Upotrebljavaju se samo mladi klobuci i gornji dijelovi stručaka posve mladih plodnih tijela. Može se pržiti, pirjati, kuhati – juha i varivo. Najbolja je ukiseljena, a nije za sušenje. Duboko smrznuta potamni, ali se tako može čuvati do osam mjeseci.