Proljetne gljive s priobalja

Iz knjige Gljive priobalja pok. Marija Španje u ovome broju donosimo tekst o vrstama gljiva koje se pojavljuju u proljeće u ovome području.

Evo zvučnijih imena proljetnih vrsta gljiva s priobalja, južnjačke su, mediteranske i/ili submediteranske, iako je većini lokacija i šira, duboko u kontinentu i na višim visinama. Sadnja presadnica ili izdancima se obavlja u jamice na dubinu od 20 cm, na obilno pognojenom tlu sa zrelim stajskim gnojem u razmaku 100×100 cm, nakon čega se obilno zalije.

U proljeće ima zanimljivih Ascomyceta, raznih pločnjača općenito i zdjeličarki u širem smislu. Na pjeskovitom tlu je žilasta tavica, na raznim staništima smrčci i najbliži im srodnici, “monaški” i još nekoliko hrčaka. Judino uho se isto zna odužiti, ono je više zimsko. Od gljiva koje podno klobuka imaju listiće, raste jurjevka ili đurđevača, jablanovača, rana livadarka, velika i druge gnojištarke, šljivovače i neke druge rudoliske, panjevčice, lipika, rudnjača i još koji Agaricus. Od otrovnih i/ili smrtnih gljiva se u prirodi u ovo vrijeme može naći sumporaču, proljetnu moždanicu i proljetnu pupavku. Slikom je prikazana jurjevka ili đurđevača, Calocybe gambosa.

Zna biti i zdepastija i okerastije boje, a ima i više varijeteta. Čvrsto meso miriše na brašno. Bez gljivarskog znanja može se s kojom i pobrkati, ovi podaci nisu dostatni za određenje, kao ni slika. Smrčci (rod Morchella) su posebna priča. Svi su iznutra šuplji od dna stručka do vrha klobuka. Stručak je žilaviji, a klobuk s rebrima i jamicama koje u nekih teku bar dijelom paralelno kao u rebrastog smrčka. Raznih su boja, u većine neživih, sivkastih, maslinastih, smeđih ili oker kao u okruglog smrčka.

Rastu pod topolama, u pijesku, na šljunku, na građevinskom materijalu, u vrtovima, na raspadajućoj celulozi i drugdje. Meso je voštano-hrskavičavo. Cijenjeni su, odlični su pečeni i nadjeveni, a rado se suše za juhe i druga jela.