Narančasto-crvena zdjeličarka

61

Čuveni mikolog Christiaan Hendrik Persoon opisao je narančasto-crvenu zdjeličarku 1800. godine i imenovao je znanstvenim nazivom Peziza aurantia.

U rod Aleuria smjestio ju je njemački botaničar koji se uvelike bavio gljivama Karl Wilhelm Gottlieb Leopold Fuckel 1870. godine. Latinski naziv vrste aurantia znači zlatan, a odnosi se na boju plodnog tijela.

Široko je rasprostranjena po sjevernoj umjerenoj hemisferi. Pronađena je i na jugu Čilea. Raste iz tla u šumama listača i četinjača, po parkovima, vrtovima, uz puteve, često u grupama. Može se pojaviti u urbanoj sredini na travnjaku, a ponekad raste na drvnoj sječki. Pridolazi na osunčanim mjestima jer joj godi toplina. Nužna im je vlaga, što znači da se ne pojavljuju za sušnih godina.

Plodno tijelo jest, kao što ime gljive ukazuje, u početku oblika zdjelice, a kasnije biva nepravilnog oblika. Širina može doseći od 2 do 10 cm, no najčešće bude od 3 do 6 cm. S gornje plodne strane je jarko narančaste ili narančasto-crvene boje, glatka i sjajna. Donja, neplodna strana je nešto bljeđe boje jer je prekrivena bijelim zrnastim prahom. Meso je vlaknasto, tanko i lomljivo, blijedo žute ili blijedo narančaste boje. Stručka gotovo da nema. Spore su elipsoidne. Otisak spora je bijele boje. Okus i miris slabo izraženi, ali ugodni. Okus je nježan i egzotičan.

Vrijeme pojavljivanja je tijekom ljeta i jeseni. Počinje se pojavljivati u srpnju, a sezona završava u listopadu. Jestiva je gljiva, može se jesti sirova, ali je uvijek najbolje kada se gljive termički obrade. Preporučuje se kuhati ih pola sata. Nije osobito popularna jer je omalena i dolazi u manjem broju pa ne čini obrok. Nema ni osobit okus i ne smatra se osobito kvalitetnom u kulinarstvu. Zbog svoje tople boje može se stavljati u salate kao ukras ili jesti pošećerena kao desert.

Može biti dodatak tijestu ili se može sušiti i stavljati u juhu. Nakon kuhanja postaje hrskava, što se sviđa mnogim ljudima. Ako se kratko poprži, moguće je da će joj boja ostati sačuvana.

Sadrži bjelančevinu lektin AAL koji veže fruktozu, a koji se proizvodi u plodnim tijelima i micelijima. U malim količinama sadrži vitamine B1, B2 i PP te veću količinu vitamina C. Zahvaljujući visokom udjelu vode, gljiva je niskokalorična.

Odlično je sredstvo za obnavljanje masne jetre. Jača imunitet zahvaljujući C vitaminu, dok hitin pomaže sniziti kolesterol. Djeluje protufungalno, protuvirusno i protuparazitski. Jača desni i vid. Smanjuje stres i mogućnost pojave tumora.

Ako se često konzumira, može doći do probavnih smetnji. Ne preporučuje se konzumacija osobama koje pate od pankreatitisa, gastritisa, ulceroznog kolitisa i bolesti jetre. Strogo je trebaju izbjegavati trudnice i dojilje, a ne preporučuje se ni djeci do sedme godine života.

Oblikom joj je sličan crveni peharček, lat. Sarcoscypha coccinea, neke zdjeličarke iz rodova Pulvinula i Scutellinia slične su i po boji, ali su manje i nejestive.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.