Stoglavka, gljiva listopadnih šuma

Stoglavku ili kostanjčevicu, lat. Lyophyllum decastes (Fr.) Singer), iz porodice Lyophyllaceae, prvi je znanstveno opisao švedski mikolog Elias Magnus Fries 1818. godine. Smjestio ju je u rod pečurki, lat. Agaricus, kamo su u to vrijeme bile svrstane mnogobrojne stapčare.

U rod Lyophyllum premještena je tek u 20. st., točnije 1949. godine zahvaljujući američkom mikologu njemačkog porijekla Rolfu Singeru. Pridolazi na sjevernoj zemljinoj polutki u umjerenom pojasu. Rasprostranjena je po čitavoj Europi, a prisutna je i u Sjevernoj Americi i drugdje u svijetu. Raste po listopadnim i miješanim šumama, rubovima cesta i staza, ponekad po šumarcima, u parkovima, vrtovima i živicama. Dolazi u listincu ili travi. U pravilu pridolazi u grupama gdje su pojedini primjerci srasli bazama i stranama stručaka. Pojedinačni primjerci vrlo su rijetki. Stoglavku je moguće uzgajati poput šampinjona.

Klobuk je lomljiv, kod mladih primjeraka konveksnog oblika s uvrnutim rubom, kod zrelih primjeraka se izravnava, često biva nepravilnog oblika i nepravilnog ruba, promjera je od 4 do 10 cm. S obzirom na to da dolazi u stiješnjenim grupama sraslim u donjem dijelu, primjerci bivaju različitih oblika i veličina. Kožica je glatka i sjajna. Rijetko su prisutne ljuskice u središtu. Za vlažnog vremena je pomalo ljepljiva. Boja kožice varira pa može biti prljavo bijela, siva ili sivo-smeđa, a rub je svjetliji. Blijedi sa zrelošću gljive. Meso je gusto, vlaknasto, bijele ili sivo-smeđe boje.

Listići su gusti, mogu biti srasli s klobukom ili slobodni, širine oko 0,5 cm, prljavo bijele, blijedo sive boje ili žućkaste, a sa zrelošću poprimaju oker ton. Za razliku od kožice klobuka, tamne uslijed oštećenja. Spore su kuglaste ili široko eliptične, glatke i bezbojne, a otisak spora je bijele boje. Prah od spora može se koristiti u kozmetici za tretiranje masne kože. Stručak je valjkast, gladak, gust, bijele do sivo-smeđe boje, ispod listića bijele, a na bazi tamnije. Često je deformiran zbog rasta u busenu i često ima zadebljanu bazu. Također, ponekad je zbog rasta u busenu smješten ekscentrično u odnosu na klobuk. Dužine je od 5 do 10 cm i širine od 1 do 2,5 cm. Prsten izostaje.

Okus i miris su ugodni, ali nisu izraženi. Okus je blag, a miris podsjeća na brašno. Prema većini izvora, ubraja se u jestive gljive, no preporuča se konzumacija tek nakon kuhanja u slanoj vodi 20 minuta jer je sklona ucrvati se. Nakon termičke obrade tekstura podsjeća na pečeno pileće meso pa se vrsta na engleskom jeziku naziva fried chicken mushroom (pileće meso). Ako je namjera marinirati ih, potrebno je dodati malo octa. Mogu se i usoliti. Treba birati isključivo mlade primjerke. Postoje nesuglasice oko kvalitete. Prema većini je odlične kvalitete, no prema nekima je slabe premda se pokazalo da sadrži vitamine B, D i K i bakar te ima protuupalni učinak.

Najsličnija joj je kostanjevčica ili obična sraštenica, lat. Lyophyllum fumosum (Pers.: Fr.) PD Orton), koja je također jestiva. Hrskavica, tvrdokožna sraštenica ili oklopljena sraštenica, lat. Lyophyllum loricatum (Fr.) Kühner, isto je jestiva. Naziv je dobila po hrskavičastom sloju ispod kožice. Najmanje slična je nejestiva bijela sraštenica, lat. Lyophyllum connatum (Schumach.) Singer, koja se od stoglavke najlakše razlikuje po bijeloj boji klobuka.

Mjere opreza: kod nekih osoba može izazvati smetnje u želucu