Sivolisnata panjčevica ili sivolisnata panjevka

45

Sivolisnata panjčevica ili sivolisnata panjevka, lat. Hypholoma capnoides pripada porodici strnišnica, lat. Strophariaceae. Prvi znanstveni opis ove gljive dao je švedski mikolog Elias Magnus Fries 1821. godine i smjestio vrstu u rod pečurki, lat. Agaricus, da bi je njemački znanstvenik i učitelj Paul Kummer, najpoznatiji po doprinosu mikološkoj nomenklaturi, premjestio u rod Hypholoma.

Znanstveni naziv Hypholoma u prijevodu sa starogrčkog znači gljiva s nitima, što se po nekima odnosi na zaostatke vela na rubovima klobuka, a po nekima na micelij, a znan stveni naziv vrste capnoides znači poput dima i odnosi se na boju listića. Može se uzgajati na smjesi slame (suhe stabljike nakon žetve žita), sijena (suha trava ili djetelina) i piljevine od crnogorice.

Rasprostranjena je po umjerenim šumama sjeverne hemisfere. Pojavljuje se u crnogoričnim šumama, u busenovima. Javlja se uz drveće, tj. na panjevima ili na korijenju skrivenom u tlu oboljelih i trulećih smreka ili borova i razgrađuje im drvo stvarajući hranjiva te tako obogaćuje tlo novim biljkama. Ima velik raspon po pitanju nadmorske visine, pa je prisutna i u nizini i u visokim planinama.

Klobuk je promjera od dva do sedam, rjeđe do osam cm, u početku je polukuglast, zatim konveksan, a po tom se širi. Žute je, narančaste, kestenjaste ili svijetlo smeđe boje. Suši se od krajeva prema sredini, pa središte tada bude tamnije od rubova.

Mogu ostati tragovi vela na rubu. Meso je tanko, bijele ili blijedo žute boje. Ne mijenja boju u slučaju oštećivanja. Listići su prirasli uz stručak i gusto raspoređeni. S vremenom značajno promijene boju. Najprije su bijeli ili žuti, zatim golublje sive boje, a potom još potamne do sivosmeđe boje. Spore elipsoidne, glatke i plavosive boje, često smeđeljubičaste, a otisak spora ljubičastosmeđe do tamno vinskosmeđe boje. Stručak je tanak, valjkast, često zakrivljen, šupljeg središta, žute boje, na bazi hrđavo crvene, a dužine od četiri do deset cm i širine od 0,4 do 0,8 cm. Prsten se brzo gubi.

Meso je ugodnog okusa i ugodnog neizraženog mirisa.

Vrijeme branja: najranije se pojavljuje u ožujku, no obično u svibnju i biva prisutna do kasno ujesen pa se nađe i u studenom, tj. biva prisutna do mrazova.

Jestiva je gljiva dobre kvalitete. Spada u ni skokalorične gljive, a sadrži veliku količinu mikroelemenata i makroelemenata pa je dobra za osobe na dijeti i vegetari jance. Za jelo se koriste samo klobuci jer su stručci pretvrdi. Može se kuhati ili pržiti, a može se i sušiti ili marinirati pa marinirane gljive pohraniti na prohladno i tamno mjesto.

Neželjeni popratni učinci: sivolisnatu panjčevicu ne smiju konzumirati djeca do sedme godine života, trudnice, dojilje, osobe koje imaju alergiju na ovu gljivu i koje boluju od probavnih smetnji.

Sličnost s drugim gljivama: sivolisnoj panjčevici je slič no nekoliko gljiva iz pripadajućeg roda Hypoloma, kao što su otrovna sumporača, lat. Hypholoma fasciculare koja je kao što narodni naziv upućuje- otrovna i koja ima sumpornožute rubove klobuka, maslinastozelene listiće kod zrelih primjeraka, za razliku od sivolisne panjčevice koja nema ze lene boje u listićima, sumpornožuto meso gorkog okusa.

Tu je i nejestiva crvenkasta panjčevica, lat. Hypholoma lateritium koja ima crvenosmeđi klobuk u središtu i svjetliji rub, žutosmeđe listiće, a čija se plodna tijela pojavljuju ljeti i ujesen u listopadnim šumama na panjevima hrasta i bukve. Meso joj je gorkog okusa.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.