Bolesti i štetnici balkonskog cvijeća

Kao i većina ostalih lončanica i balkonske cvjetne vrste su podložne napadu različitih bolesti, ali i štetnika. Većina uzročnika bolesti izaziva polijeganje koje nastaje kao posljedica truleži vrata korijena ili samog korijena. Štetnici pak pričinjavaju štete na listu, ali neki od njih prenose viruse.

Kako je najčešće riječ o gljivicama iz tla, posebno moramo voditi računa o supstratu koji koristimo kod sadnje ili ožiljavanja reznica. Gljivice se prenose supstratom ili ukorjenjivanjem zaraženih reznica, a vrlo često i alatom koji koristimo kod uzgoja balkonskog cvijeća. Gljivice koje pričinjavaju štete na balkonskom cvijeću uglavnom su iz roda Pythium, Phythophtora cryptogea, P. parasitica i Rizoctonia solani. Bez obzira o kojem uzročniku bolesti se radilo, učinak je isti – biljke uvenu. Zaraza može nastupiti i poslije na već razvijenim biljkama.

Zarazu pospješuje previsoka vlaga u supstratu i temperatura ispod 15 oC. Jedina djelotvorna zaštita protiv ovih uzročnika bolesti je sadnja zdravih biljaka u steriliziran supstrat. Ako dođe do zaraze , zaražene biljke treba iščupati, a posude sterilizirati. Zalijevanje mora biti umjereno. Balkonsko cvijeće, a posebno surfinije, često napada i pepelnica, a simptomi bolesti se manifestiraju na listu u obliku bijeličastih pravlaka koje se lako skidaju. Ako je zaraza jaka listovi se suše. Zaštita se provodi prskanjem pripravcima Quadris, Difcor i dr.

Poseban problem kod surfinija, a posebno kod onih koje se često zalijevaju, predstavlja siva plijesan. Bolest se javlja na listovima u obliku koncentričnih krugova koji su prevučeni sivim maškom. Da bi se izbjegla zaraza, biljke treba racionalno zalijevati i izbjegavati prskanje vode po listovima i stabljici. Ako ipak dođe do zaraze, biljke je potrebno prskati odgovarajućim botriticidom.

Balkonske cvjetne vrste su podložne napadu određenog broja štetnika. Najveće štete pričinjavaju lisne uši i kalifornijski trips. Osim ovih štetnika, često su prisutni i štitasti moljac, mekokožne grinje te ostale vrste tripsa. Osim izravnih šteta koje pričinjavaju ovim cvjetnim vrstama, posebno su važni kao vektori virusa.

Od nekoliko vrsta lisnih ušiju koje su prisutne na balkonskom cvijeću, najveću važnost ima zelena breskvina uš Myzus persice i Macrosiphum rosae. Uši se lako poznaju po kolonijama na naličju lista te svijetlozelenoj boji tijela. Najčešće napadaju vršne izbojke, na kojima se hrane sisanjem soka, pri čemu biljke zaostaju u porastu, a javlja se kovrčanje lišće te biljke slabije cvatu. Ovi štetnici izlučuju mednu rosu na koju se nasele gljive čađavice, te listovi pocrne.

Zaštita protiv ovih štetnika provodi se prskanjem insekticidima kada primijetimo uši. Od insekticida dobru zaštitu pružaju Boxer 200 SL, Mospilan i dr.

Trips je maleni kukac, izdužena tijela, žutonarančaste boje tijela. Štete izazivaju ličinke i imaga sisanjem sokova. Najčešće napadnuti organi kod balkonskih cvjetnih vrsta su latice cvjetova, a kao posljedica sisanja na njima se javljaju bjeličaste pjege. Posebno su osjetljive surfinije tamnije obojenih cvjetova na kojima se pjege lako uočavaju. Suzbija se prskanjem insekticidima kao kod lisnih ušiju.

Štitasti moljac se lako uočava svojim izgledom koji podsjeća na male leptiriće bijele boje, veličine oko 2 mm. Često se nazivaju i bijele mušice. Štete pričinjavaju na listu sisanjem sokova zbog čega se biljke slabije razvijaju i slabije cvatu. Štitasti moljci se nalaze na naličju lista, pa se teško uočavaju. Štetnik luči obilje medne rose, na koju se naseljavaju gljive čađavice, zbog kojih list poprima crnu boju. Štetnika se obvezno mora suzbijati, a od insekticida se koriste isti oni kao kod lisnih uši. Prilikom prskanja treba dobro poprskati naličje lista gdje se i nalaze ovi štetnici. Zbog veće učinkovitosti, pripravcima je poželjno dodati neki od okvašivača.