Pravi vrganj

3884

U ljetnom i jesenskom razdoblju, od srpnja do studenoga, možemo naći i pravi vrganj (Boletus edulis).

Izvor: Wikipedia
Izvor: Wikipedia

Ljeti raste u smrekovim šumama na višim osunčanim predjelima, a u nizinama se uglavnom pojavljuje tek ujesen u smrekovim, ali i bjelogoričnim šumama te raste do kasne jeseni. Ima ga najviše ispod omorika i borova, nerijetko u planinskim krajevima, u blizini velikih gradova. Zbog pretjeranog skupljanja, ljubitelji gljiva sve ga rjeđe pronalaze.

Polukuglasto ispupčen klobuk ima promjer 5-20 cm, mesnat je te svijetlo ili tamno crvenkastosmeđ, u sredini tamniji, glatke ili sitno naborane površine, pokatkad sluzav. U mlade gljive trusište je bijelo, zatim žuto i naposljetku maslinastozeleno, sastavljeno od dugih cjevčica sa sitnim rupicama, lako se skida s klobuka. Otrusina je smeđe-zelena.

Čvrsti stručak dug je 5-12 cm, promjera 3-6 cm, trbušast je i u obliku lukovice. U donjem dijelu je u početku zadebljao, potom jednakomjerno valjkast i vitkiji, pun, bijel ili svijetlosmeđ, sa svijetlom vlaknatom mrežicom, osobito u gornjem dijelu.

Pravi vrganj opravdano se smatra najukusnijim među vrganjima, priprema se na različite načine i prikladan je za sušenje. Meso mu je bijelo, čvrsto, ugodna blaga okusa (podsjeća na orahe) i mirisa, na pritisak ne poplavi.

Moguće ga je zamijeniti s proljetnim ili mrežastim vrganjem (Boletus aestivalis), kojemu je cijeli klobuk jednakomjerno smeđ te prekriven tankom baršunastom kožicom koja obično ispuca. Stručak mu je po cijeloj površini presvučen svjetlijom mrežicom, a meso je mekše od pravoga vrganja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.