Suzbijanje tekuti u peradarstvu

3752

Tekuti (pripadaju u člankonožce, rod Acari) su uglavnom ektoparaziti na perju i/ili koži peradi koji se hrane kožnim detritusom i perjem ili sišu krv kao hematofagni ektoparaziti domaće peradi i slobodno živućih ptica.

Najrasprostranjenija i ekonomski najznačajnija tekut domaće peradi je crvena kokošja tekut ili grinja (Dermanyssus gallinae) koja može parazitirati na preko 30 vrsta peradi i ptica.

U mjesecima kada je temperatura zraka između 25 i 35°C , a relativna vlažnost zraka veća od 70 % idealno je vrijeme za razmnožavanje ovog parazita.

Postoje dvije skupine vanjskih parazita peradi: koji se hrane mrtvim stanicama kože i perja, te oni koji se hrane sisanjem krvi. Postoji oko 45.000 spomenutih vrsta, neke su bezazlene, a druge u koje se ubraja i Dermanissus gallinae su štetne.

Dermanissus gallinae poznata je i kao tekut kokoši koja ne napada samo domaću perad, nego i divlje ptice (npr. golubove). Hrane se krvlju žrtve, a razmnožavaju se samo u prisutnosti domaćina. Oni su noćni paraziti, što znači da se tijekom dana skrivaju u pukotinama zidova, kutovima, na opremi i sl.

Nakon zamračenja tekuti napuštaju svoja skrovišta i nalaze se na svojim domaćinima i to na mjestima na tijelu s manje perja, gdje je koža tanka. Uzrokuju nemir, poremećaj spavanja, nelagodu, gubitak na težini, povećano uzimanje hrane, a smanjenu proizvodnju jaja. Sisanje krvi uzrokuje anemiju, a u ekstremnim slučajevima i uginuće.

Razmnožavaju se u okolini gnijezda i mjestima gdje se perad odmara. Kokošja tekut je nametnik toplog vremena, optimalna temperatura je od 25-35°C i relativna vlažnost zraka od 70 %, dok kod temperature niže od 9°C nema razmnožavanja.

Populacije grinja kod podnog načina držanja nisu jednako raspoređene unutar peradnjaka. Općenito, učestalost tekuti je niža kod kaveznog držanja nego slobodnog načina. Kod podnog načina držanja kokoši uslijed velikog broja tekuti mogu biti uplašena i odbijati nesti jaja na predviđena mjesta (gnijezda). Povećana količina jaja snesena na tlu može biti znak ozbiljne invazije tekutima. Osim pada proizvodnje jaja, smanjena je i kvaliteta zbog krvavih mrlja koja se pojavljuju na jajima gdje je njihova invazija velika.

Prevenciju možemo podijeliti na dva područja: mjere za prevenciju unosa novih tekuti i higijena objekta za vrijeme izmjene jata ili tijekom proizvodnje.

Ključno je rano otkrivanje kokošje tekuti i to pažljivim pregledom potencijalnih skrovišta npr. prečka, pukotina, kutova, grudica izmeta, pojilica, hranilica. Nadalje zamjena cijelog jata, a ne pojedinačno nadomještanje, može biti ključno pri prekidu kontinuiteta invazije u peradnjaku. Važno je i održavanje okoliša peradnjaka čistim, obavezno je korištenje čistih sanduka za transport pilenki ili kutija/podložaka za jaja. Pažnju treba posvetiti i sanitaciji opreme, primarno kaveza kod komercijalnih nesilica i gnijezda kod podnog načina držanja. Jedna od najuspješnijih mjera je čišćenje parom pod pritiskom prije ponovnog popunjavanja peradarnika, jer na ovaj način se uklanja prašina koja sadrži ostatke jaja tekuti te je posebno učinkovita za pranje kutova.

Osim fizikalnih metoda mogu se primijeniti i preparati koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju tekuti u peradnjacima. Korištenje akaricidnih sredstava prskanjem u prisustvu peradi je strogo zakonski regulirano i smiju se koristiti samo za to dozvoljeni preparati. Najčešće se danas za suzbijanje tekuti u prisustvu peradi mogu koristiti biocidni preparati na prirodnoj biljnoj osnovi. Primjena insekticida ili akaricida na bazi organofosfornih spojeva, karbamata, piretroida i sličnih proizvoda za suzbijanje tekuti u prisutnosti peradi je prema EU regulativi zabranjena.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.