Zalijevanje povrća

208

Povrće sadržava velike količine vode, od 66 do 97 %, i s obzirom na kemijski sastav tijekom uzgoja potrebno je obratiti pozornost natapanju kao osnovnom čimbeniku uzgoja.

Razumljivo je da tijekom proljeća i jeseni povrće treba zalijevati manjim količinama vode ili se čak i ne zalijeva, ovisno od učestalosti oborina. Međutim, tijekom toplijeg dijela godine tj. za ljetnih mjeseci povrće se mora zalijevati s većim količinama vode, što opet ovisi od vrste uzgajanog povrća. A treba li povrće zalijevati jednostavno procijenite na način da na dubini od 10-tak cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Ukoliko se raspadne znači da je tlo presuho i da treba odmah pristupiti natapanju.

Vrijedi pravilo kako ranije sorte povrća trebaju više vode od kasnih sorata. Osim toga, povrću je potrebna vlaga od početka do kraja vegetacije, a najveća potreba je nakon presađivanja. Mladim je pak biljkama u početku razvitka dnevno nužno osigurati 1-2 litre vode po četvornom metru dok one malo starije troše 2,5-3,5 litra dnevno. Velikim potrošačima po četvornom metru treba osigurati od 4,5-5,5 litara vode dnevno.

Među velikim potrošačima svrstavamo lisnato povrće u vrijeme stvaranja lisne mase, dok plodovito povrće nešto veće količine vode zahtijeva u vrijeme zametanja prvih cvjetova, kod pojave prvih plodova i u vrijeme berbe. S druge strane, tijekom samog dozrijevanja plodova sa zalijevanjem se privremeno prestaje. Kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača, brokula, kelj pupčar, korabica) nipošto ne smijemo zaboraviti natapati u vrijeme oblikovanja glavica. Pored toga, ova skupina povrća voli ovlaživanje cijele biljke pa ih stoga orošavajte i po lišću. Korijenasto povrće traži jednoličnu količinu vlage u svim razvojnim fazama dok lukovičasto povrće zahtijeva natapanje tijekom prve dvije trećine vegetacije.

U koje doba dana zalijevati povrće ovisi od činjenice uzgaja li se ono u zaštićenom prostoru ili na otvorenom polju. Tako je u plasteniku zalijevanje poželjno provoditi u ranim jutarnjim satima jer je tada manja razlika temperature vode i zraka. Zapravo se u zaštićenom prostoru ne bi nikada trebalo zalijevati vodom temperature manje od 15 stupnjeva C i više. S druge strane na otvorenom polju povrće se može zalijevati ili u ranim jutarnjim satima ili predvečer. Osim toga, kod uzgoja na otvorenom nakon svake kiše i zalijevanja povrće okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje i zadržala.

U novije vrijeme sve više se prakticira navodnjavanje sustavom kap po kap koje se vrlo jednostavno može ugraditi na slavinu vodovoda. Riječ je o tzv. traka crijevima s ugrađenim kapaljkama a čija je cijena izrazito pristupačna. Zahvaljujući ovom sustavu ostvaruje se velika ušteda u potrošnji vode a istodobno se zalijeva samo dio tla oko biljke. Time se u većoj mjeri smanjuje rizik od pojave i razvitka plamenjače i pepelnice. Ukoliko kao izvor vode za natapanje koristimo bunare moramo voditi računa da tu istu vodu prethodno malo i zagrijemo u bačvama ili sličnim spremnicima.

Naime, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova kao i mladih, tek zametnutih plodova. A kako su na hladnu vodu posebice osjetljive naše najčešće uzgajane povrtne kulture poput rajčice, krastavaca i mahuna o ovom segmentu kod zalijevanja obavezno morate povesti računa.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.