Crna košćela ili koprivić

79

Riječ je o nepravedno zapostavljenom grmu ili drvetu iz porodice brijestova (Ulmaceae). Rod obuhvaća 15 vrsta od kojih u nas prevladava Celtis australis. Rasprostranjen je na našim toplim, kamenitim obroncima premda ga susrećemo i vidu dekorativnih drvoreda u užim gradskim područjima.

Dakle, košćelu uglavnom pamtimo po okruglastim mesnatim koštunicama, veličine zrna graška koje u zrelom stanju poprimaju crnkastosmeđu boju. Plodovi vise na peteljci dugoj oko 2 cm i prepoznatljivi su po svojoj mrežasto izbrazdanoj koštici. I doista, na području šire mostarske regije svi poznaju košćelu kao dekorativno-jestivu biljku. Međutim, istu tu prepoznatljivu košćelu malo gdje možete nabaviti kao ukrasno drvo (sadnicu), te o njoj postoji malo podataka, a malo se o njoj piše u stručnoj literaturi te bismo rekli da je više nego ijedna druga biljna vrsta prepuštena zaboravu.

Ali, i pored toga košćela se svejedno ne da i ponosno prkosi godinama i vremenu koje je neumoljivo tare. Košćela sinonim za dugovječnost Košćela je zapravo listopadno drvo koje može narasti i do 20 metara visine, a odlikuje je jako deblo čiji promjer doseže i preko 2 metra. Formira široku krošnju koja je nekako simetrično zaokružena i prozračna. Kora drveta je po izgledu slična bukovoj zato što je dosta debela i što ima pepeljastosivu boju. Međutim, zamjetno je da kod starijih primjeraka ove listopadne biljke kora sitno ispuca i potamni. Što se pak starosti tiče malo je poznato kako košćela može doživjeti i duboku starost tako da su uočeni primjerci stari čak 800 godina.

Ali, sukladno tomu raste vrlo sporo s tim da može opstati i u najnepovoljnijim uvjetima uzgoja. Tako je možemo susresti i uz samu morsku obalu gdje dobro razvijeni korijenov sustav prodire prilično duboko pronalazeći neophodne hranjive tvari u surovome obalnom kršu. Stoga, košćela slovi za jedno od najžilavijih drveća. Spomenimo kako preferira laka, rastresita pjeskovita tla na krečnjaku što je i razlog njezina prostiranja duž doline Neretve. Međutim, nemojte se začuditi ukoliko ovu žilavu biljku susretnete i na nešto većim nadmorskim visinama jer uspješno raste i pri 900 metara nadmorske visine. Idealna za pošumljavanje krša.

U našoj zemlji možemo susresti još i žutu košćelu (Celtis tournefortii) koja se uglavnom koristi za pošumljavanje ljutog krša s obzirom na činjenicu da je izvanredno otporna na sve ekstremne uvjete surovog podneblja. Koristi se i kao dekorativna vrsta premda u pojedinim parkovima i nasadima nerijetko možemo zamijetiti i običnu američku košćelu (Celtis occidentalis) čije je lišće jajoliko izduženog oblika.

Iako je američka košćela vrlo dekorativna biljka kod nas se ipak prednost daje njezinoj «crnoj rodici» čiji su nam asimetrični listovi, raspoređeni u dva reda i po rubu oštro testerasti nekako uobičajeniji i prirodniji. Iako je površina tih listova gruba i hrapava te s naličja prekrivena mekim dlačicama koje kod najmlađih izazivaju svojevrsne odbojne reakcije na takvu košćelu smo itekako navikli a njezini su mesnati koštičavi plodovi ipak ukusna nagrada za sve sladokusce željne ljetnog osvježenja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.