Grmasta amorfa

498

Grmasta amorfa (Amorpha fruticosa L.) je listopadni grm porijeklom iz sjeverne Amerike, visine 1 do 2 m, koji može narasti i do 6 m. Cvjeta od travnja do lipnja grozdastim gustim cvjetovima i nektarom privlači brojne kukce oprašivače te je obilna i vrijedna pčelinja paša.

U simbiozi s bakterijama veže elementarni dušik iz zraka i njime obogaćuje tlo. Plodovi su mu mahune koje sadrže po jednu sjemenku. Osim sjemenkama, amorfa se brzo širi vegetativno podzemnim podancima. Najbolje uspijeva u dolinama rijeka, poplavnim područjima, nasipima, uz prometnice te u mladim šumskim nasadima. U Europu je unesena 1724. godine kao ukrasna biljka i kao vrsta koja se sadila za stabilizaciju tla, izradu živica i pletenih predmeta, a „pobjegla“ je iz kulture te je naturalizirana u mnogim zemljama, osobito u južnoj i jugoistočnoj Europi.

U Hrvatsku je unesena kao vrijedna medonosna i dekorativna biljka. Vrsta je široke ekološke valencije, sklonija termofilnim staništima. Preferira srednje vlažna do vlažna staništa, umjerene kiselosti, podnosi djelomičnu zasjenu, ali i stajaću vodu. Najčešće dolazi uz vodotoke, na prirodnim ili poluprirodnim staništima. Raste u vrlo gustim sklopovima, što je izraženo kod mladih biljaka koje nadrastaju autohtone vrste tvoreći gusti neprohodni sklop. Na zaposjednutim površinama mijenja sastav zajednica agresivnim prodorom koji ometa razvoj drugih biljaka te drastično smanjuje raznolikost flore. Područja koja u potpunosti prekrije nazivamo zelene pustinje.

Raste znatno brže od klimazonalnih šumskih vrsta te prerastanjem i zagušivanjem dovodi do propadanja mladih šumskih sastojina. U Hrvatskoj je primarno rasprostranjena u kontinentalnom dijelu, u Posavini, Podravini i Podunavlju. Najviše se proširila na području savskoga sliva, gdje agresivno osvaja šumske površine stvarajući velike probleme kod prirodne obnove šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Tamo čini gusti sklop oko sadnica kojima onemogućuje normalan rast i razvoj.

Grmastu amorfu se preporuča uklanjati mehaničkim metodama, malčiranjem i košnjom, nakon čega je na očišćeni prostor korisno pustiti stoku koja jede mlade izbojke, posebice krave. Redovita košnja također daje dobre rezultate. Nakon uklanjanja, biljne ostatke je potrebno potpuno ukloniti jer iz sječke mogu niknuti nove biljke.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.