Postupak sa pilićima tijekom uzgoja

1729

Kada su proizvodne prostorije i sva pokretna i nepokretna operna temeljito očišćeni i dezinficirani, po podu se stavlja stelja u sloju od nekih 5-10 cm (ljeti se stelja formira na visinu 5-10 cm, a zimi 10-15 cm).

pilici

Zatim se na prikladna mjesta razmješta oprema za uzgoj pilića; obično se oko umjetnih kvočki ograđuje stanovita površina poda ogradama visokim 30-35 cm od lesonita ili sličnog materijala; ona priječi piliće da se oni prvih dana previše ne udalje od kvočke. Između kvočki i ograde se smješta potreban broj hranilica i pojilica.

Prostorija se zagrijava 1-2 dana prije prijama pilića. Piliće je najbolje smjestiti pod kvočke u jutarnjim satima, kako bi se tijekom dana privikavali na okoliš pod nadzorom radnika (bolesni, slabi i defektni pilići se škartiraju). Pilićima se prvih dana hrana posipa po raširenom papiru, kartonskim ulošcima od jaja, posebnim limenim ili plastičnim pločama za hranidbu ili, neposredno, na pladnjeve visećih valjkastih hranilica; u to je vrijeme nadzor nad pilićima posebice bitan, kako bi se pravodobno otklonili eventualni nedostaci u grijanju, hranidbi i napajanju.

Temperatura se kontrolira termometrima postavljenim na 5-10 cm od poda; iskusnijem uzgajivaču najhitnije je ponašanje pilića. Nakon nekoliko dana, ograda se postupno udaljava od umjetnih kvočki; time se proširuje površina kojom se pilići kreću, a uklanjaju se papiri, kartonski ulošci itd. Nakon deset dana, ograda se obično sasvim uklanja, a pilići navikavaju na standardne hranilice i pojilice.

Održava se režim temperature i ventilacije, tj. stalno se opskrbljuju hranilice i pojilice, rastresa se ili odstranjuje stelja koja je slijepljena i vlažna. Bolesni i sasvim slabi pilići se tijekom uzgoja odvajaju i uništavaju; izbjegavaju se sva nepotrebna uznemiravanja pilića, kako ne bi došlo do panike, gomilanja pilića i podizanja prašine. Po završetku uzgoja, pilići se hvataju pri sasvim slaboj (najčešće plavoj) svjetlosti; poželjno je da to radi veći broj radnika, služeći se pokretnim ogradama koj ima se obuhvati dio po dio prostorije, kako bi se svi pilići u što kraćem roku smjestili u kaveze u kojima se transportiraju u objekte za podmladak ili klanje.

Baterijski sistem se zasniva na baterijama u kojima se pilići drže u boksovima na tri do pet katova. Pod boksova je od žičane mreže kroz koju izmet pada na podlogu i odstranjuje se ručno ili uređajima različitog tipa. Sa strane su boksova valovčići za krmnu smjesu i vodu. Baterije za različite faze uzgoja se razlikuju po načinu zagrijavanja (sa samostalnim izvorom topline ili bez njega tzv. hladne baterije), po dimenzijama bočnih stranica i valovčića, po gustoći mreže podova i po visini boksova.

U posljednje se vrijeme sve više konstruiraju baterije u kojima se pilići uzgajaju u samo jednoj fazi, tj. od prvog dana do kraja uzgoja, a mijenjaju se dijelovi baterija sukladno uzrastu pilića. Prostorije u kojima su baterije su obično u solidnim, dobro izoliranim građevinama, sa električnim instalacijama, vodovodom, kanalizacijom, grijanjem i ventilacijom.

Prednosti baterijskog sistema su u tome što se 3-5 puta povećava kapacitet uzgoja pilića, bolesti se manje javljaju (osobito kokcidioza), nepotrebna je stelja i konverzija hrane je bolja. Nedostatci su u tome što su pilići manje otporni i čvrsti (što je važno samo za priplodni materijal), javljaju sc prsni plikovi i žuljevi, a bitno su veći i troškovi posluživanja i održavanja baterija. Sa razvojem se tehnike konstruiraju sve bolji i mehaniziraniji tipovi baterija, pa je taj sisitem sve perspektivniji.

Baterijski sistem kod nas primjenjuju uglavnom individualni uzgajivači i manje farme (tako se mali prostor bolje iskoristi), i neke inkubatorske stanice, gdje se u baterijama drže viškovi pilića, sve do prodaje. Kombinacija baterijskog (obično za prva četiri tjedna) i podnog sistema je razmjerno rijetka.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.