Za kvalitetan urod mrkva traži dovoljno hranjivih tvari u tlu, kako bi imala harmoničan rast u tijeku vegetacije. Kao i većina povrćarskih vrsta, kaliofilna je biljka, što pokazuju analize, koliko kojih hranjiva biljka uzima iz tla da bi stvorila određeni urod.
Primjerice, mrkva s urodom od 30 t/ha uzima iz tla: dušika (N) 90 kg, fosfora (P2O3) 80 kg, kalija (K2O) 120 kg, magnezija (MgO) 50 kg. Prema tome, tlo za proizvodnju mrkve valja gnojiti većim količinama gnojiva (30-ak posto većim) nego je mrkva kod navedenog uroda usisala iz tla. Međutim, bolji način određivanja količine gnojidbe bazira se na kemijskoj ili pedološkoj analizi tla, kako bi se utvrdile količine zaliha.
Potrebno je to i zbog činjenice da je mrkva pohlepna za dušikom (N), što nije dobro jer tada nakuplja veće količine štetnog nitrata u zadebljali korijen. Odnos prema fosforu i kaliju nije isti kao odnos mrkve prema dušiku. Fosfora i kalija mrkva, kao i sve vrste povrća, uzima koliko im treba za izgradnju svih organa biljke.
S osnovnom obradom u tlo se unosi polovica osnovne gnojidbe NPK-gnojiva, zatim se 1/3 dodaje u tlo u pripremi tla za sjetvu, a ostatak se biljkama dodaje u obliku prihranjivanja, što se prvenstveno odnosi na dušićna gnojiva, i to do trenutka kad listovi rozete još nicu zatvorili redove. Prihranjivanje mrkve samo dušićnim gnojivima nije dobro, jer loše utječe na kakvoću zadebljalog korijena. Usporedo sa zaštitom mrkve od nametnika može se obaviti lisno-folijalno prihranjivanje kompleksnim tekućim gnojivima.