Celer korjenaš

651

Celer (lat. Apium graveolens) je svima poznata biljka s posebnim nutritivnim i ljekovitim svojstvima. Postoji u divljem i pitomom obliku, a oba su ljekovita.

Celer je povrće poznato od davnina, tako da je njegovo lišće pronađeno i u Tutankamonovoj piramidi koja datira iz 1323. godine prije Krista. Koristili su ga u antičkoj Grčkoj, a čak se spominje u Ilijadi i Odiseji.

U prošlosti su ga ljudi uzgajali zimi i smatrali su da jača organizam, dok su njegove sjemenke korištene za olakšanje boli. Danas se uglavnom koristi kao začin ili kao prilog, a njegova ljekovitost potvrđena je brojnim istraživanjima.

Celer korijenaš je dvogodišnja biljka, a za konzumaciju se koristi njegov zadebljali korijen i lišće. Listaš i rebraš (bjelaš) nemaju zadebljanja korijena. Liske su krupnije od peršina, glatke i sjajne, višestruko urezane. U drugoj godini potjera cvjetna stabljika (70 – 100 cm), koja se grana.

U nas se najviše uzgaja celer korjenaš, a od kultivara najpoznatiji je Praški orijaš, stari češki kultivar. Noviji kultivari selekcionirani prvenstveno za zadebljali korijen imaju srednje bujno lišće, krupni okrugli ili ovalni zadebljali korijen. Pokožica mu je glatka, a čupavo korijenje ima samo na donjem dijelu, što olakšava vađenje i čišćenje. Unutrašnje tkivo jednolino je i bijelo, ne stvara unutrašnje šupljine i nakon kuhanja ne mijenja bijelu boju.

Zadebljali korijen celera koristi se kao namirnica. Sastoji se od epikotila /skraćena stabljika/, hipokotila te od dijela pravog korijena na kojem se nalaze postrani korijenčići. Korijen je razgranat , a ne seže dublje od 30 cm. Zadebljali korijen oblikom i bojom varira između različitih tipova celera, pa tako „korjenaš “ ima okrugli ili ovalni većeg promjera, dok kod listaša i rebraša on nije zadebljali.

Na skraćenoj stabljici formira rozetu višestruko perastog lišća na manje ili više dugim peteljkama. Listaš ima neupotrebive tanke i šuplje peteljke, rebrašima zadebljale i sočne peteljke a korjenaš tanje i više vlaknaste. Liske su krupnije od peršina, sjajne, glatke te višestruko urezane.

Dvogodišnja je biljka koja u prvoj godini razvija samo vegetativne dijelove, dok u drugoj godini prelazi u generativnu fazu formirajući reproduktivne dijelove. Cvjetna stapka visine je 70-100 cm, grana se te na vrhovima grana nosi cvat štitac.

Plod je kalavac a sastoji se od 2 jednosjemena plodića koji se razdvajaju. Sjeme je jednosjemeni plod, jako je sitno a jedan gram sadrži 1700 – 2000 sjemenki.

Sadi se na dobro pripremljeno tlo sitno zrnaste strukture. Pri sadnji treba paziti da se presadnica sadi na istu dubinu na kojoj je bila u zaštićenom prostoru.

Plodored za celer

Celer kao i ostale kulture iz porodice štitarki moraju se uzgajati u plodoredu.

Na istu površinu dolaze svakih 4 – 5 godina.Razlog tome su zajednički nametnici koju ugrožavaju uzgoj. Pošto se celer u pravilu uzgaja iz presadnica, njegova sadnja slijedi tek krajem svibnja ili u lipnju, pa se na površini namijenjenoj za sadnju celera prije toga može uzgajati neko ozimo ili proljetno povrće (salata, špinat, matovilac, luk srebrenac).

Sadnja celera

Celer korjenaš se sadi na razmak između redova 50 cm a u redu 20 – 40 cm ovisno o sorti odnosno planiranom vremenu berbe. Rebraš se sadi na razmak od 40 cm između i 25 cm u redu a listaš na 40 cm u redu a između redova na razmak od 1 – 2 cm.

Sadnja ovisno o površini i dostupnoj mehanizaciji može biti ručna ili strojna.

Ranije je spomenuto da celer ulazi u fazu vernalizacije kao jako mlada biljčica pri temperaturama od 4 – 14°C te da je u takvim uvjetima dovoljno svega 10-tak dana kako bi biljka uspješno prošla kroz tu fazu. Na taj način doći će do prijevremenog prorastanja cvjetne stapke te cvatnje što nije poželjno. U svrhu sprečavanja prijevremene cvatnje celer se uzgaja isključivo iz presadnica. Presadnice se uzgajaju u zaštićenim prostorima u uvjetima kontrolirane mikroklime gdje temperatura tijekom uzgoja mora biti viša od 16°C.

Sadnja celera obavlja se krajem svibnja i tijekom lipnja te se tako na planiranoj površini ostavlja vremena za uzgoj neke od zimskih ili rano proljetnih povrtnih kultura koje se „skinu“ do početka sadnje celera.

Berba celera

U listopadu “zadebljali korijen” celera dostigne težinu 300 – 700 g, kada je spreman za vađenje. Ako se otprema odmah na tržište, može se prodavati i sa dijelom lišća. Ako je predviđen za skladištenje ili preradu, prethodno se ukloni lišće, a zatim vadi strojevima za vađenje repe ili krumpira. Vaditi treba pri suhom vremenu, da se što manje zemlje zadrži uz korijen, što će olakšati naknadno čišćenje od sitnih korjenčića.

Nakon vađenja celer korjenaš se za tržište prvo očisti od zemlje i odrežu se svi korjenčići, zatim se pere i pakira u letvarice, kutije ili mrežaste vreće različitih veličina. Celer za skladištenje se ne pere. Na temperaturi od 0 °C i pri 97 % relativne vlage zraka može se održati do 8 mjeseci. Kraće čuvanje moguće je na isti način kao i čuvanje mrkve.

Prinos korijena celera može biti 30 – 50 t/ha. Najmanji promjer korijena s lišćem je 3 cm, a bez lišća 6 cm. Sortira se po veličini od 6 – 9 cm, od 9 – 12 cm i preko 12 cm. Za drugu klasu dopuštena su manja oštećenja pri čišćenju, pukotine, manje pjege i šupljine.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.