PORILUK – zimski izvor vitamina

Poriluk, u narodu poznat i kao porjak, luk-por, perati luk, prasa i sl. Uzgajali su ga Egipćani, Grci, Rimljani, a smatra se da je bio poznat i ranije. U povijesti je zabilježen kao najmilije jelo cara Nerona, koji ga je svakodnevno jeo da bi imao lijep glas, a raspisao je i obvezu Rimljanima da ga jedu jednom mjesečno da bi bolje zvučali. Poriluk se postupno proširio Europom. Simbol je pobjede i zaštite od rana, a danas je zaštitni znak Walesa.

Poriluk ne podnosi sjenovita mjesta. Ne zahtijeva posebno mnogo topline, slično matovilcu. Međutim, zahtjeva dosta vlage kao kupus ili rabarbara. Voli humusom bogata, masna ilovasta tla. Dubokim korijenom razbija teško tlo, usitnjava ga, tako mu poboljšava strukturu, pa ga zovu ozdravljivačem tla. Otporan je na niske temperature, lako podnosi i jesenske mrazove.

Biljka je dugoga dana, što znači da mu treba dosta svjetla za normalan razvoj. Isto tako, potrebno mu je mnogo vode i hranjiva. Najbolje uspijeva na dubokim i plodnim tlima. Za proizvodnju ljetnog poriluka sije se u klijalište u veljači i ožujku, a presađuje na otvoreno u travnju i svibnju. Za zimski poriluk, sije se u lipnju i srpnju, a presađuje u kolovozu i rujnu. S gredice ga možete brati cijele zime. Na području Hercegovine poriluk se, uglavnom, uzgaja iz presadnica. Poriluk se presađuje u redove razmaka 30 cm na razmak 10 – 20 cm u redu, ovisno o vremenu uzgoja. Sadi se krajem rujna i u listopadu. Prije presađivanja presadnicama se skrati korijen i vrhovi listova. Na težim tlima za sadnju se koriste sadilice koje presadnice sade na dubinu 10 – 12 cm te se kasnije nagrće zemlja. Tijekom rasta zemlju je potrebno nekoliko puta nagrnuti oko biljke, da bi se dobio što dulji bijeli dio biljke.

Bolje zadebljanje donjeg bijelog dijela postiže se prikraćivanjem zelenih listova. Nikada ne gnojiti svježim stajskim gnojem jer pogoduje razvoju lukove muhe.

Od svih lukova, poriluk se najviše koristi kao povrće u užem smislu. On je glavni sastojak mnogih jela koja se pripremaju kao glavno jelo ili kao prilog: varivo, punjeni poriluk, zapečeni poriluk sa sirom ili umakom, musaka od poriluka, pita i slično. Poznate su juhe od poriluka, a dodaje se i u smjese za juhe od povrća, koje se pripremaju u prerađivačkoj industriji.

Svježi poriluk sve je popularniji kao salata i prilog uz brzu hranu (hamburgere), jer nema popratnih pojava nakon jela kao luk i češnjak. Konzervira se zamrzavanjem i sušenjem. Prema hranidbenoj vrijednosti sličan je luku.