Krmiva u proizvodnji mlijeka

280

U okviru stočarske proizvodnje, proizvodnja mlijeka s gledišta hranidbe vrlo je zahtjevna grana stočarstva, što se ogleda u naporu organizma da hranjivim tvarima iz obroka istovremeno podmiruje više proizvodnih pravaca; uzdržne potrebe, proizvodnju mlijeka, razvoj fetusa, a kod mladih životinja završetak rasta i razvoja.

Od kolike je važnosti hranidba za cjelokupnu stočarsku proizvodnju, savršeno govori i narodna izreka namijenjena upravo proizvođačima mlijeka: “koliko u gubicu toliko u muzlicu”.

Točnost te izreke naročito je potvrđena u današnje vrijeme, kada u proizvodnju mlijeka ulaze genetski visoko proizvodne životinje, čiji povećani napor organizma vrlo brzo negativno reagira i na manje poremećaje u hranidbi. Kontinuirano visoke proizvodne rezultate u proizvodnji mlijeka moguće je postizati samo na zdravim životinjama, hranjenih dostatnim količinama higijenski zdrave hrane, pravilno uravnotežene u bitnim hranjivim, energetskim i biološkodjelotvornim tvarima. Drugim riječima, pravilnim izborom krmiva, i njihovim međusobnim odnosom u obroku, značajno se utječe na proizvedenu količinu, a potom i na sastav-kvalitetu mlijeka kao finalnoga proizvoda. Nadalje, kvalitetna hrana i pravilna tehnologija hranidbe preduvjet je izbjegavanja mnogih zdravstvenih poremećaja, koji se u praksi često javljaju, a označavaju se kao alimentarne ili „bolesti hrane“. Gledano s ekonomskoga gledišta, hrana ima također veliki značaj, jer se ona i u toj proizvodnji obilježava kao najveći proizvodni trošak (oko 65-75%) u završnoj cijeni finalnoga proizvoda (mlijeka).

Iz toga proističe tvrdnja da svaki proizvođač, ovisno o dostignutome stupnju tehničko-tehnoloških znanja, može bitno utjecati na cijenu proizvoda, a preko nje i na rentabilnost te proizvodnje. Anatomsko-fiziološke karakteristike probavnih organa krave, koze i ovce kao preživača, uvjetuju izbor krmiva i način hranidbe. Mikrobiološki tip razgradnje hranjivih tvari hrane i izraženim aktom preživanja voluminozne komponente obroka, mliječnim životinjama omogućava podmirivanje značajnoga dijela potreba za hranjivim tvarima iz “manje vrijednih” voluminoznih svježih – zelenih, i suhih krmiva. U buragu naseljeni mikroorganizmi imaju mogućnost razgradnje inače teško probavljivih ugljikohidrata (celuloze). Ta svojevrsna fiziološka prednost omogućuje preživačima veću slobodu u izboru krmiva različitoga karaktera, a istodobno nisu konkurent prehrambenoga lanca čovjeka.

Značajka mliječnih životinja je da im osnovni dio obroka čine voluminozna krmiva te da izborom načina držanja i hranidbe mogu egzistirati i kao pašne životinje. Ta činjenica postavlja pred proizvodnju mlijeka i svakoga proizvođača potrebu posjedovanja određenih oraničnih i pašnjačkih površina, na kojim se organizira proizvodnja svježe i konzervirane voluminozne krme. U uvjetima intenzivne proizvodnje mlijeka potrebno je predvidjeti oko 1 ha/UG (uvjetno grlo = 500 kg). Prema stručnim mišljenjima, taj način gospodarenja zemljom višeznačno je pozitivan. Na taj način farmer proizvodi dostatne količine krme primjerene kvalitete, pravilno se održava plodored tla, na ekološki prihvatljiv način je rješavanje stajnjaka – zaoravanjem na oraničnim površinama, i potpunije iskorištenje strojeva i radne snage na farmi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.