Smrdljiva snijet pšenice

1804

Opet se aktualizira pojava smrdljive snijeti odnosno bolesti koja zahvaća sjetva tzv. «tavanuše» odnosno farmerskog sjemena. Sjemenske kuće su na sastanku u Osijeku tražile zabranu sijanja «tavanuše» a dale mogućnost upotrebe farmerskog sjemena uz plaćanje autorskih prava.

Završetak žetve na slavonskim je poljima obilježila nažalost iznenadna pojava smrdljive snijeti, bolesti pšenice kojom je najviše zaražen klas u Osječko-baranjskoj županiji. Premda se isprva smatralo kako je vijest o smrdljivoj snijeti plasirao ”sjemenski lobi” zarazu su potvrdili agrarni stručnjaci.

Drago Ćorić, predsjednik Hrvatskog sjemena, gospodarsko interesnog udruženja za sjemenarstvo, kaže da su stručnjaci na sve to uzalud upozoravali bivši postav ministarstva. ‘Nismo protiv farmerovog sjemena, ali to nije tavanuša. Farmerovo sjeme treba regulirati identično kao u Europskoj uniji.

Zato tražimo da se u zakonu i omogući farmerovo sjeme, a njegova proizvodnja, dorada, upotreba i autorska prava oplemenjivača reguliraju pravilnikom’, poručio je Ćorić na današnjem skupu u organizaciji Hrvatskog sjemena, Agronomskog društva Osijek, Hrvatske gospodarske komore i Poljoprivrednog instituta u Osijeku.

Prema prijedlogu Ćorića, farmersko sjeme proizvodio bi poljoprivrednik samostalno na vlastitim ili zakupljenim površinama uz obaveznu doradu u sjemenarskom laboratoriju. Pored proizvodnih u troškove tog sjemena uračunala bi se autorska prava oplemenjivača, u određenom postotku pune cijene sjemena te sorte. Farmersko sjeme ne bi bilo komercijalno, nego bi ga poljoprivrednik koristio samo za vlastite potrebe.

Dr. sc. Georg Drezner, stručnjak za žitarice Poljoprivrednog instituta, pozvao je Hrvatsku poljoprivrednu komoru, kao inicijatora ideje o farmerovom sjemenu da Ministarstvu poljoprivrede zajednički predlože kvalitetnije reguliranje te vrste sjemena.

S tim se složio Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, također ocijenivši da tzv. tavanuša i farmerovo sjeme ne mogu imati jednak zakonski status. Koncept farmerovog sjemena za koji se založio sadržajno odgovara Ćorićevom.

Prof. dr. sc. Jasnu Šoštarić, predsjednicu Agronomskog društva Osijek, pojava smrdljive snijeti također nije iznenadila. ‘Struka je na to upozoravala, pa je vrijeme da nas se počne uvažavati.’

Smrdljiva snijet najbolji je dokaz za to, smatra prof. dr. sc. Draženka Jurković, fitopatologinja s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Važnost dorađenog, certificiranog sjemena, tim je veća jer je zaštita nakon nicanja nemoguća. Spore se razmnožavaju na klijavom zrnu već prije nicanja, zatim ulaze u tvorno tkivo, sve dok rastom i razvojem na kraju ne zaraze cijelu biljku zajedno s kompletnim klasom.

‘Uloga dorađivača nezaobilazna je, jer se sjeme mora tretirati učinkovitim zaštitnim sredstvima kojih nema u slobodnoj prodaji’, objasnila je prof. dr. sc. Jurković.

Pojava crne snijeti uočena je tijekom žetve prije desetak dana na otkupnim stanicama. Ministarstvo je potvrdilo da je na osnovi 21 analiziranog uzorka pšenice 14 bilo pozitivno, i to u Osječko-baranjskoj županiji pet, Vukovarsko-srijemskoj jedan, Požeško-slavonskoj tri, Varaždinskoj dva i Međimurskoj tri prenosi T- Portal.

Da podsjetimo, smrdljiva snijet napada pšenicu, ječam, raž, tritikale, mnoge uzgajane trave i travnate korove (ljulj, ovsik, ostika, oštrica, pirika, vlasulja, vlasnjača i drugi). Tipični znakovi mogu se uočiti tek pred žetvu. Zdravi klasovi su povinuti od težine zrna. Zaraženi klasovi su nakostrušeni i strše uvis jer su pljevice razmaknute radi snetljivih zrna.

Snetljiva zrna su kraća, deblja, okruglasta i tamna. Vanjski dio zrna je očuvan, a unutrašnjost je ispunjena crnom, prašnom masom neugodna mirisa. U pravilu su sva zrna u klasu zaražena. Ako se zaraženi klas protrlja među dlanovima, dlanovi ostanu čađavi od crne prašine koja smrdi po ribi. Crna prašna masa je masa spora kojima se smrdljiva snijet širi.

Jedno snetljivo zrno sadrži čak 4-9 milijuna spora. Kod kombajniranja pucaju snetljiva zrna i spore zaraze zdrava zrna tako što se zadrže u bradi i brazdi. Ako se posije takvo sjeme, dobit ćemo usjev zaražen smrdljivom snijeti i morat ćemo zakopati urod.

Zaraženu pšenicu ne smije se koristiti za ishranu ljudi i životinja jer može doći do trovanja. Ne paliti zaraženo sjeme ni strništa jer, lagane spore nosi vjetar u nezaražena područja. Prema Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i iskorjenjivanje smrdljive snijeti – Tilletia spp. (N.N. 50/01) zaraženo zrno mora se zakopati 1 m duboko, a kombajne, prikolice i druga sredstva dekontaminirati na mjestu zakapanja, u prisutnosti inspektora.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.