Pravilo gnojidbe pšenice

U jesen zaorati gnojiva za osnovnu gnojidbu s povišenim sadržajem fosfora i kalija (NPK 7:20:30; 10:30:20; 8:26:26…) te manji dio dušika (UREA, ovisno o potrebi – predkulturi).

Pred sjetvu gnojiti startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem hranjiva (NPK 15:15:15; 18:18:18 ). Prihrana isključivo dušičnim gnojivima (KAN). Prva prihrananu samom početku kretanja proljetne vegetacije 40-60 kg/ha N, druga prihrana je početkom vlatanja 30 – 50 kg/ha N.

Visinu priroda i njegovu kakvoću u složenom i dinamičnom sustavu tlo – biljka – atmosfera određuju brojni biološki, klimatski i zemljišni činitelji. Stoga bez adekvatne gnojidbe nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kvalitete proizvoda, niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u primarnoj organskoj produkciji, a određivanje doze gnojiva, njegove vrste, vremena primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog činitelja.

Rast, razvitak i tvorbu prinosa uz dobar kvalitet hrane osigurava tlo kao supstrat biljne ishrane i izvor većine od 16 neophodnih elemenata. To je vrlo kompleksan sistem koji čine kruta, tekuća, plinovita i živa faza od kojih svaka utječe na raspoloživost biljnih hraniva. Uz to, tlo nije nipošto nepresušan resurs i ne osigurava prirodnim procesima dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno gnojidbom vratiti iznešene elemente urodom, ili na drugi način izgubljena hraniva za ishranu bilja (kemijska, biološka, fizička fiksacija, ispiranje, denitrifikacija i dr.) nadoknaditi. Prema tome, bez vraćanja elemenata ishrane u tlo, odnosno gnojidbe, tlo siromaši i prinos pada. Precizan proračun iznošenja i unošenja hraniva u tlo, praćenje visine prinosa i redovite analize tla mogu pomoći u planiranju i proračunu potrebne gnojidbe.

Gnojidbena preporuka mora imati za podlogu fizikalno – kemijske podatke analize tla, a izračun potrebne doze mora uvažavati profitabilnost, planirani, odnosno realno mogući prinos, specifične potrebe biljne vrste i potencijal plodnosti tla.Svaka improvizacija, uključujući subjektivnu vizualnu procjenu, najčešće rezultira smanjivanjem prinosa i kvalitete usjeva, odnosno zarade. U rješavanju ove problematike može se očekivati brz napredak samo uz bilanciranje hraniva ovisno o različitim agroekološkim uvjetima proizvodnje.