Kronična paraliza pčela

2992

Simptomi ove bolesti bili su poznati i prije 20. stoljeća pod nazivom paraliza pčela. Riječ je o zaraznoj bolesti koja napada odrasle pčele.

pcele

Njezina pojava moguća je tijekom cijele godine, ali je najčešća u kasno proljeće i ljeti. Uzročnik je virus veličine 20×30 do 20×60 μm, kojeg se najviše nalazi u živčanom tkivu u glavi pčele, žljezdanom tkivu i mednom mjehuru. Bolje se razmnožava na 30 nego na 35 stupnjeva C, ali pčele oštećuje brže na višoj temperaturi.

Virus se nalazi i u zdravim pčelinjim zajednicama. U organizam pčele može ući hranom, ali je za razvoj bolesti potrebna puno veća količina virusa. Ako su ulazna vrata kroz oštećenja na tijelu pčele, infekcija je mnogo lakša i učinkovitija. Najčešća ulazna vrata su oštećenja koja nastaju na mjestu s kojeg su ispale dlačice sa pčele ili opet ubodi varoa. Bolest se može redovito pojavljivati na jednom pčelinjaku u istim zajednicama više godina, pa se zaključuje da ulogu igra i nasljedna sklonost.

Pčelinje zajednice koje su selekcionirane na otpornost prema američkoj gnjiloći, prijemljivije su za virus kronične paralize. Budući da se virus nalazi i u zdravim zajednicama, za aktiviranje bolesti potrebno je djelovanje nekih stresogenih čimbenika koji oslabljuju pčelinji organizam i zajednicu u cjelini. Najčešće je to slaba peludna i prejaka nektarna paša. Uz hranidbene uvjete, razvoju bolesti pogoduju i loš smještaj košnica na jakom cjelodnevnom suncu, nedostatno prozračivanje uz preuska leta i visoka temperatura zraka. Uz slabiju pašu zajednica stagnira u razvoju, matica polaže manji broj jajašaca, broj pčela opada što znači da broj varoa po pčeli raste, što također pogoduje razvoju svih bolesti odraslih pčela, pa tako i kronične paralize.

Kronična paraliza pčela javlja se u dva oblika, iako u jednoj zajednici prevladava najčešće jedan oblik. U prvom obliku bolesti javlja se nenormalno treperenje i podrhtavanje krila i tijela pčele uz široko razmaknute noge. Takve pčele gube sposobnost letenja, padaju i puze ispred košnica, zadržavaju se na vlatima trave pojedinačno ili u skupinama dok ne uginu. Zadak je povećan, izdužen i ispunjen vodenastim sadržajem. Osim ispred košnica, bolesne pčele s povećanim zatkom mogu se u nakupinama pronaći i unutar košnica na okvirima udaljenijim od legla, gdje češće balegaju pa izmetom uprljaju saće, slično kao kod nozemoze. Od pojave bolesti do uginuća prolazi nekoliko dana. Kada pčelinju zajednicu gledamo kao cjelinu uviđamo da se život pčela radilica skraćuje za polovicu, što prouzročuje njezino slabljenje, pa se može svesti na šaku mladih pčela i maticu.

Drugi oblik kronične paralize je karakterističan baš za ovu bolest po kojem je dobila i dodatni naziv. Očituje se pojavom naoko manjih pčela sa sjajnim crnim zatkom, pa se naziva i crna bolest pčela. Pčelari najprije opaze zdrave pčele kako iz košnica izvlače male sjajne crne pčele koje se opiru i pokušavaju se vratiti u košnicu. Kad im to ne uspije, zadržavaju se na poletaljci ili padaju ispred košnica gdje se kreću gotovo isto kao i u prvom obliku bolesti. Razlika je u tomu što su im crijeva prazna, pa se čine manjima od ostalih pčela.

Crna boja zatka potječe od hitina, koji nije prekriven dlačicama. Dlačice se gube zbog djelovanja virusa, ali je utvrđeno i da zdrave pčele u istoj zajednici prepoznaju bolesne i grizu im dlačice s tijela. Poneke crne pčele još neko vrijeme mogu i letjeti, često gube orijentaciju i pokušavaju ući u druge košnice. Pri mikroskopskom pregledu preparata virusa kronične paralize mogu se gotovo uvijek naći i čestice promjera 12 μm, koje se serološki razlikuju. Ako se pri pokusu one same ubrizgaju u zdrave pčele, ne dovode ni do kakvih znakova bolesti već je za njihovo umnažanje potreban virus kronične paralize, pa se naziva pridružen (satelitski) virus kronične paralize.

Načini suzbijanja

Za suzbijanje ovih bolesti najvažnije je spriječiti njezinu pojavu, odnosno treba ukloniti nepovoljne uvjete koji oslabljuju zajednicu kada stalno prisutni virusi mogu buknuti i prouzročiti pojave znakova bolesti. Košnice za ljetnih vrućina ne smiju biti izložene izravnom sunčevu utjecaju, leta trebaju biti otvorena što je više moguće s obzirom na bespašno razdoblje i snagu zajednice, a dobro je povremeno dodati manje količine rijetke šećerne otopine. Treba biti osigurana svježa i higijenski ispravna voda.

Za jakih nektarnih ili medljikovih paša, treba obratiti pozornost na pelud, pa ako ga nema dovoljno treba ga dodati u okvirima iz pričuve ili dodavati zamjene peluda (sojino brašno, mlijeko u prahu, kvasac ili gotove tvorničke pripravke). Prema podacima u literaturi, moguće je bolesnim zajednicama dati 1 gram modre galice u litri šećerne otopine. Također su određeni rezultati postignuti i dodavanjem enzima ribonukleaze ili drugih antivirusnih pripravaka, budući da lijeka protiv virusa zasad nema.

Stalna zaštita protiv varoe i njezino zadržavanje na broju podnošljivom za pčelinju zajednicu jedan je o glavnih preduvjeta za održavanje dobroga zdravstvenog stanja i jačine pčelinjih zajednica.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.