Izmjena pčelinjih matica

1912

Mlade neoplođene matice nisu uvijek međusobno jednake ni po izgledu ni po vladanju. Tako npr. one matice koje su se izlegle iz umjetnih matičnjaka, zatim one izležene iz matičnjaka koje su pčele izgradile s namjerom da izmijene nesposobne matice, postanu za dan-dva nešto manje nego što su bile kad su izašle iz matičnjaka.

Ako iz matičnjaka, uzgojenog u zajednici koja će se rojiti, oslobodimo mladu maticu nešto prije izlaska, ona će također za dan- -dva biti tanja i vitkija, upravo kao i one što same izađu iz takvih matičnjaka.

Nesparene matice vladaju se različito. Tako one izležene u malim oplodnjacima, a i one iz matičnjaka izgrađenih prilikom samoizmjene, mirnije su od onih izašlih iz matičnjaka u zajednici koja se priprema na rojenje. Ove potonje kao da već u matičnjaku, čim ožive, osjete »napetu« situaciju u svojoj zajednici.

Vrijeme u kojem mlada matica izlijeće na parenje različito je, prema stanju u zajednici. Iz jake zajednice, kojoj je umjesto stare sparene matice dan zreo matičnjak, izležena matica izaći će na parenje s većim zakašnjenjem. Zbog toga je bolje u izmjeni matice u jakoj zajednici dodati sparenu maticu a ne zreo matičnjak. Isto takvo kasnije parenje imamo i onda kad se jakoj zajednici da radi izgradnje matičnjaka okvir s mladim leglom. Time se u zajednici stvori neka vrsta nepotpunog raspoloženja za rojidbom i prva izležena matica dugo oklijeva da izađe na parenje.

Kad se povrati s izleta, sparena matica se pozna po ostatku trutova spolnog organa. Ona je u tom času tek nešto malo krupnija. No nakon stanovitog vremena, pod utjecajem primljene hrane, nastupe u njezinu donjem dijelu dva-tri jasno vidljiva valovita trzaja i ona u tom momentu postane veća, tj. poprimi normalnu veličinu potpune matice. Kad su matice izležene u bespašno doba, u zajednici u kojoj nema trutova, i kad su trutovi i u ostalim zajednicama oskudno hranjeni, dakle manje sposobni za osjemenjivanje matica, onda će takve matice izlijetati više puta na parenje na svom pčelinjaku ili će odlijetati i po nekoliko kilometara daleko.

Mlada sparena matica vrlo je plašljiva. Dok nema njezina legla u svim stadijima, pri pregledu često prhne s okvira. Tada se košnica mora zatvoriti i bar jedan sat čekati da bi se matica mogla vratiti i smiriti. Ponekad se tako zna vratiti ne u istu košnicu, već u oplodnjak iz kojeg je uzeta.

Stareći, matica mijenja i svoj vanjski izgled. Druge godine nešto je veća nego prve. Kad uđe u treću godinu, na trbuhu nema dlačica, zbog čega na tom dijelu tijela izgleda izlizana i tamnija, a i krila su joj malo otrcana.

Oplođena matica mijenja svoju veličinu i u toku godine. Na početku sezone leženja ona je normalne veličine, ali na koncu sezone, kad prestane s leženjem, znatno je manja i tek nešto malo veća od obične pčele. Neupućeni tada smatraju da je to neka druga, neoplođena matica.

Nakon dvogodišnjeg intenzivnog leženja u dovoljno prostranom plodištu matica postepeno popušta u leženju. Ako se to desi u proljeću, kad bi leglo trebalo da se rapidno širi, pčele, jer osjete popuštanje leženja, izgrade dva-tri matičnjaka radi njezine izmjene.

Postoje i drugi razni uzroci matične nesposobnosti i povoda za njezinu samoizmjenu u zajednici. Matica slučajno prignječena okvirom postane manje sposobna za leženje. I uklupčana je matica gotovo redovito pčelama povod za njezinu izmjenu. Takvo uklupčanje dešava se u bespašno doba godine kad se košnica drži duže otvorena, a pčele postanu »nervoznije«. Ako matica u klupku i ne pogine, obično postane invalid s oštećenom nogom.

Ako je mlada oplođena matica tek pronijela u nekom malom oplodnjaku, pa dodana u normalnu zajednicu iz koje je uklonjena stara matica s većim intenzitetom leženja, vrlo je često takva razlika u leženju povod za samoizmjenu dodane matice. No i nedovoljno osjemenjena matica bit će povod za skoru samoizmjenu, bilo u istoj ili u narednoj godini.

U velikim košnicama, u kojima je sve saće pravilno izgrađeno, pčele same pravovremeno izmjenjuju matice koje popuštaju u leženju, jer pčele takvo popuštanje leženja na velikim površinama saća najprije i na vrijeme osjete.

U samoizmjeni pčele staru maticu ne diraju, pa čak ni onda kad mlada uveliko leže. Tako se mogu u košnici naći obje matice gdje legu neko vrijeme, pa i na istom okviru, dok najzad stara nestane.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.