Infekcija Schmallenberg virusom

Schmallenberg virus (SBV) prvi put je potvrđen u studenom 2011. godine u goveda na gospodarstvu u Schmallenbergu u Njemačkoj, po čemu je dobio ime.

Do danas je dokazano da SBV uzrokuje bolest u goveda, ovaca i koza. SBV je potvrđen u Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu i Velikoj Britaniji. Bolest se manifestira različitim nespecifičnim kliničkim znakovima u odraslih goveda, ovaca i koza, kao što su povišena tjelesna temperatura, proljev, kasni pobačaji i smanjena mliječnost.

Zaražena mladunčad uglavnom se rađa mrtva ili ugiba nakon poroda uslijed malformacija koje su inkompatibilne preživljavanju. Nema dokaza da Schmallenberg virus uzrokuje bolest u ljudi. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (European Centre for Disease Prevention and Control – ECDC) proveo je preliminarnu procjenu zoonotskog potencijala Schmallenberg virus koji ukazuje da je malo vjerojatno da će novi Orthobunyavirus virus uzorkovati bolest u ljudi, ali u ovom trenutku to nije moguće u potpunosti isključiti.

Schmallenberg virus (SBV) je Orthobunyavirus, čiji genom ukazuje da se radi o virusu iz seroskupine Simbu, porodica Bunyaviridae, rod Orthobunyavirus. Virusi iz seroskupine Simbu utvrđeni su u preživača u Aziji, Australiji, Africi i Srednjem Istoku (Izrael). Primarno se prenose vektorima – insektima (komarci (Culicidae) i komarčići (Culicoides)), izravno širenje sa životinje na životinju nije dokazano. Do sada ovi virusi nisu bili izolirani na području Europe.

Prema dostupnoj literaturi vrlo rijetko izazivaju kliničke simptome, no imaju potencijal da uzrokuju kongenitalne malformacije, kao u slučajevima infekcije Akabane virusom (što je prijavljeno u Australiji, Japanu, Cipru, Turskoj i Izraelu). Isti potencijal je također vjerojatan i kod drugih pripadnika seroskupine Simbu. Niti jedan virus iz ove skupine ne nalazi se na listi bolesti Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) niti podliježe provedbi preporuka OIE-a u odnosu na promet. Također širenje virusa putem vektora ukazuje da je prijenos tijekom zime ograničen ili ga nema, a horizontalno širenje (sa životinje na životinju) ili prijenos virusa drugim putem te mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla nije dokazan.

Vertikalno širenje SBV je vjerojatno moguće, budući da dolazi do infekcije fetusa. SBV se može dokazati virološkim testiranjem PCR metodom ili serološkim testovima, seroneutralizacijskim testom i neizravnom imunofluorescencijom. Vrste životinja prijemljive na SBV su preživači: goveda, ovce, koze i bizoni. Viremija je vrlo kratka (4-6 dana poslije infekcije) što dodatno otežava identifikaciju virusa u živih odraslih životinja. Virus je u inficiranom fetusu prisutan znatno dulje i može se detektirati u malformirane mladunčadi. Cijepivo trenutno ne postoji. Prirodni imunitet na srodne viruse razvije se vrlo brzo.

U usporedbi s Akabane virusom očekuje se da infekcija sa SBV može uzrokovati povećan broj pobačaja, kongenitalnih malformacija koje uzrokuju prenatalnu smrt mladunčadi, no isto tako se učekuje da će zbog stvorenog imuniteta u populaciji, sljedeći proizvodni ciklus (novorođene životinje) biti normalan. Zbog te činjenice očekuje se da će bolest imati tendenciju spontanog iskorjenjivanja.