Budućnost OPG-a u udruživanju, edukaciji i mladima

280

Imati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Europskoj uniji ili Hrvatskoj posljednjih godina postaje sve sličnije. Broj im se stalno smanjuje, visoka je starosna dob onih koji na njima rade, sve im je veći rizik poslovanja i sve su više u žrvnju velikog kapitala, bili to veletrgovici koji kupuju njihovu robu, bankari ili agrokemijska industrija. Mnogi od njih visoko su zaduženi i imaju probleme s otplatama zajmova.

traktor

Da nije sve dobro ni na Zapadu, govori činjenica kako u Velikoj Britaniji više od 6000 volontera radi na telefonskim linijama za psihološku pomoć seljacima. Istovremeno, u nekim državama članicama Unije, poput Danske, dugovi seljaka veći su od nacionalnog BDP-a.

U Hrvatskoj je trenutačno registrirano 185.965 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva. Prosječno u njima radi samo 1,6 članova obitelji i obrađuju u prosjeku 5,6 hektara zemlje. Osam od njih 10 bavi se mješovitom proizvodnjom, manje od jedan posto bavi ih se samo stočarstvom, a samo ratarstvom njih nešto više od 18 posto. U prosjeku po godinama već su skoro spremni za mirovinu (59,8 godina), mladih od 35 godina je samo 8356, a žena vlasnica je nešto manje od trećine.

Zanimljivo je da je starosna struktura visoka u svim županijama, a najmlađi su u Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji s prosjekom od 56 godina. Prosječno su najveća gospodarstva u Osječko-baranjskoj (11,5 hektara) i Vukovarsko-srijemskoj županiji (13,1 hektara). Zabrinjavaju i činjenice o obrazovnoj strukturi pa u OPG-ovima radi samo 8500 više ili visokoobrazovanih.

Gdje su mladi?

U 2013. godini ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje iznosila je 20 milijardi kuna, od čega je 70 posto bilo ostvareno na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, a 30 posto u pravnim osobama. U 2012. godini kroz različite oblike poticaja isplaćeno je 1,36 milijardi kuna obiteljskim gospodarstvima, a još 652,9 milijuna zadrugama, obrtima i trgovačkim društvima.

Prosječna visina isplaćenih sredstava po subjektu iznosila je 14.746,28 kuna. Upravo ovim brojkama i potencijalima koje nosi budućnost bavio se okrugli stol Budućnost hrvatskih poljoprivrednih i obiteljskih gospodarstava održan u organizaciji Zbora agrarnih novinara HND-a i Ministarstva poljoprivrede.

Ako želimo da ovakav vid gospodarske proizvodnje ima budućnost, nužno je u njega uvesti veći broj mladih, educiranih proizvođača koji vide svoju budućnost u poljoprivredi, no jednako je važna stalna edukacija i udruživanje pojedinačnih proizvođača u zadruge ili klastere, kaže ravnatelj Poljoprivredne savjetodavne službe Hrvoje Horvat.

“Čini mi se da je najveći problem to što su kod nas već duže vrijeme u najvećem fokusu visina i termini isplate potpora, a zapravo rješenje trebamo tražiti u znanju i udruživanju. To nam mora biti prioritet u sljedećem razdoblju”, ističe Horvat.

S tim se slaže i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina. “Mladi poljoprivrednici su oni koji trebaju biti putokaz u daljnjem razvoju poljoprivrede. Nužno je udruživanje poljoprivrednih proizvođača kako bi se lakše nosili s konkurencijom, no isto tako stalno trebaju raditi na učenju i uvođenju novih tehnologija”, naglašava Jakovina.

Rascjepkana vlasništva

Tomislav Kuharić, stočar iz Vinipotoka u Krapinsko-zagorskoj županiji, kao najveći problem navodi zemljište. Sam obraduje 60 hektara poljoprivrednoga zemljišta koje se nalaze na čak 120 parcela, a samo mu je 19 hektara u sustavu potpora. Na polovini zemlje proizvodi kukuruz, 12 hektara mu je pod žitaricama i isto toliko pod djetelinsko-travnim smjesama, dok je ostatak livada. Na farmi uzgaja i 56 goveda.

“Najveći mi problem stvara to što se veoma teško dogovoriti o najmu ili kupnji s vlasnicima. Nije rijedak slučaj da svoja vlasnička prava na jedan hektar zemljišta polaže čak 130 osoba”, upozorava Kuharić.

Vinar i vinogradar Goran Baćac vlasnik je naslijeđenog poljoprivrednog obrta Vina Baćac iz istarskog Pićana gdje na sedam hektara vinograda proizvodi malvaziju, merlot, teran i žuti muškat, i to između 40.000 i 50.000 litara godišnje. Baćac smatra kako su kvaliteta i pristupačna cijena za male vinogradare formula uspjeha.

“Što se udruživanja tiče, to je u praksi malo teže provesti, jer svaki mali vinar ima neku svoju viziju pa je teško pronaći zajednički jezik ili isti cilj koji želimo ostvariti”, upozorava Baćac.

Lakše kroz zadrugu

Jurica Cafuk, povrćar iz Domitrovca u Varaždinskoj županiji, jedan je od osnivača zadruge Varaždinsko povrće koja je u Vidovcu otvorila distributivni centar za povrće. Njegova obitelj obrađuje nešto više od 80 hektara, a prije tri godine je otvorio vlastiti poljoprivredni obrt.

“Na osnivanje zadruge prisilili su nas trgovački lanci s kojima poslujemo. Preko zadruge plasiramo svoje proizvode u veće trgovačke lance, nabavljamo repromaterijal koji nam je onda jeftiniji i imamo bolju pregovaračku poziciju”, ističe Cafuk.

Piše: Krešimir Sočković / Privredni vjesnik

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.